Otkrijte sedam najpopularnijih street food kreacija koje najbolje otkrivaju duh gradova u kojima su nastali te uživajte u njima na njihovim ulicama ili trgovima ili u vlastitoj kuhinji!
U drevnu Atenu na gyros
Iako se u Grčkoj, nalik na današnji, pojavio tek u 19. stoljeću, iz koje se 50-ih godina prošlog stoljeća proširio Europom i Amerikom, najslasniji gyros ipak je onaj u kojem možemo uživati u drevnoj Ateni.
A kako i ne bismo kad nastaje od mariniranog mesa, najčešće svinjskog, ali i junetine i piletine, koje se u slojevima peče na okomitom pokretnom roštilju i reže na hrskave komadiće koji se „umataju“ u „pita“ lepinju zajedno s lukom i rajčicom (a često i prženim krumpirićima!) uz tsatsiki umak od jogurta i krastavaca.
Užitak je još potpuniji ako se u Ateni nađete baš na Dan gyrosa koji se slavi 1. rujna, a koji možete obilježiti i kod kuće onim iz svoje pećnice.
U Genovi kušajte focacciu
Drevna focaccia (potječe iz 2. stoljeća prije Krista!) jednostavno je i hranjivo malo jelo koje je i stoga što ostaje ukusna i tjedan dana, vjekovima hranila mornare i ribare, da bi potom postala omiljena baš svima. Priprema se od tijesta od brašna, kvasca i vode u koje se, nakon što smo ga razvaljali u ovalni oblik, ovisno o području, utiskuju razni sastojci, uglavnom sir, masline, mediteranski začini i mini rajčice.
Peče se desetak minuta na 250 °C, vadi i potom premazuje najvažnijim sastojkom zajedničkim svima: mješavinom vode i maslinova ulja. U Genovi (ili kod kuće!) svakako kušajte onu s pestom genovese, od bosiljka, badema, maslinova ulja, parmezana i češnjaka.
U Londonu otkrijte zašto čak i Poirot voli fish and chips
Fish and chips, za koji pisani recepti datiraju iz 1854. g., ulično je jelo radničke klase koje se od II. svjetskog rata počelo sviđati svima i u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu. To nimalo ne čudi jer ga čini odrezak bijele ribe, najčešće bakalara, u lijevanom tijestu, pržen u dubokoj masnoći, koji se zajedno s prženim krumpirima servira u papiru ili papirnatoj vrećici koja je zamijenila izvorni novinski papir zabranjen zbog olova.
Stoga, bez obzira na to jeste li u Londonu ili kod kuće, svakako kušajte fish and chip, uz koji se često jede i pire od graška, te otkrijte zašto mu nije odolio ni slavni detektiv i profinjeni gurman Poirot, inače žestoki kritičar otočke kuhinje.
kojeg su nekad slanog pekli pastiri, danas se sprema od finog slatkog tijesta s maslacem.
U Istambulu doznajte je li lahmacun bolji od pizze
Turska pizza jelo je koje je iz drevne Asirije, preko Grčke dospjelo u Tursku i postalo jedno od najomiljenijih malih jela. Lahmacun je lepinja od tijesta s kvascem premazana nadjevom od mljevenog mesa, najčešće junetine ili janjetine, pirjanog s češnjakom, lukom i rajčicama na maslinovu ulju i jako začinjenog paprom, crvenom paprikom, čilijem, kuminom i mentom.
Na lahmacun, koji se jede i savijen, još dolaze i povrtna salata s preljevom od jogurta, sjeckani peršin i četvrtina limuna. Želite li njegov okus usporediti s pizzom, kušajte ga u izvornom ozračju, u Istanbulu, ili ga degustirajte u vlastitoj kuhinji.
U Madridu dan započnite i završite currosima
U Madridu dan započnite i završite na španjolski način, slatko, umakanjem churrosa u bijelu kavu ili čokoladu. Churros, koji su nekad slanog pekli pastiri, danas se sprema od finog slatkog tijesta s maslacem, jajima i nezaobilaznim maslinovim uljem te prži u dubokoj masnoći. Oblik rebrastih štapića dužine 20-ak cm dobiva se istiskivanjem tijesta u masnoću pomoću slastičarskih štrcaljki sa zvjezdastim otvorom, koje se potom prži na visokoj temperaturi od oko 230 °C kako bi izvana bilo zlatnožuto i hrskavo, a iznutra meko.
Nakon što ispečete svoje domaće churrose, izdašno ih pospite šećerom, kako bi bili baš kao i oni koji se peku na ulicama i trgovima te u čokolaterijama, od kojih je prva otvorena u Madridu davne 1894. godine.
U Beograd na burek sa sirom
Nakon noćnog provoda u Beogradu, dođite k sebi uz burek sa sirom i čašu jogurta. Da, da, dobro ste pročitali, za razliku od Bosne i Hercegovine, u Srbiji naziv burek ne nose samo pite s mesom, već i one sa sirom. Zanimljivo je da se balkanski street food br. 1 u Srbiji pripremao još u 15. stoljeću, i to najprije u Nišu, u kojem se i počeo peći u okruglom, a ne prije uobičajenom spiralnom obliku.
Stoga se u Nišu već godinama održavaju Dani bureka ili Burekdžijade na kojima se peku i najmanji i najveći burek, pa je tako jedne godine najmanji ispečen u pivskom čepu, a najveći je imao površinu 8 m2 i težio oko 200 kg. Dok čekate priliku za provod u Beogradu ili Nišu, ispecite domaći burek koji ima miris i okus baš kao iz neke beogradske pekare.
U Sarajevu otkrijte tajne najboljih ćevapa na svijetu
Da, da, najbolji ćevapi na svijetu jedu se, a gdje drugdje, nego u Sarajevu. No, kako na sreću ljubitelja ovog street fooda ne postoji jedan standardni recept, već unatoč njihovoj jednostavnosti „cvate tisuću cvjetova“, osim sarajevskih, na glasu su i banjolučki, tuzlanski…
Ipak, za ilustraciju, ćevapi se rade uglavnom od na kocke izrezanog mesa junetine i janjetine, začinjenog solju i češnjakom, koje se, nakon što odstoji, melje dva puta te oblikuje u specifičan oblik, peče na roštilju i služi u lepinji (koja je također priča za sebe) s lukom i kajmakom. Naravno, originalne sarajevske ćevape s tajnim sastojkom isprobajte i kod kuće.
:(Još nema komentara