Dolutala sam u ovo divno kulinarsko dvorište, sasvim slučajno, tražeći recepte za nešto novo i zanimljivo. Već prvi sati šetnje po tom lijepom virtualnom dvorištu su me oduševili, a onda jednoga dana odvažih se predstaviti svoj prvi recept.
Ako me pitate jesam li se nadala ovoj laskavoj tituli Cool Chefa, odgovor je - da. Jer sudjelovanje u prezentiranju recepata, fotografija i ostale aktivnosti na Coolinariki su na neki način osebujno nadmetanje u kojem je svatko manje ili više uspješan i svatko na svoj način ima priliku za osvajanje ove laskave titule. No, ako me pitate da li sam titulu očekivala - to zaista nisam. Zato je pogled na taj čarobni desni cool - prozorčić, prije nekoliko dana, za mene bio pravi šok. Trebalo mi je vremena da se oporavim pa da se šok polako počinje pretvarati u radost, a ta radost rasla je iz sata u sat, usporedo s telefonskim pozivima, privatnim porukama i komentarima uz uvodni članak, kroz koji je naša draga Karmela, na najljepši mogući način, predstavila moj profil.
Zato prije svega iskreno zahvaljujem uredništvu Coolinarike, što je za mjesec ožujak upravo mene izabralo za Cool Chefa. Svjesna sam da izbor nije bio nimalo jednostavan niti lagan posao, jer što je konkurencija veća, to je i izbor teži. Broj mogućih kandidata je zaista velik, pa sam tim više počašćena činjenicom što sam pored Agathe, Godive, Veramu, Tanjalove i još mnogih vrijednih osoba, upravo ja izabrana.
Do suza su me ganule brojne čestitke i vrlo rado bih svakome osobno odgovorila i zahvalila se, jer većina čestitaka bila je protkana lijepim, toplim i iskrenim riječima, koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Dobiti toliko čestitaka sa svih strana svijeta, to se može doživjeti samo jednom u životu i samo na Coolinariki. Hvala vam svima od srca što ste mi uljepšali ove moje penzionerske dane.
Titula je vrlo draga i laskava, nagrade su vrijedne, no to je ipak samo djelić radosti koju meni i mom suprugu pruža Coolinarika. Dolutala sam u ovo divno kulinarsko dvorište, sasvim slučajno, tražeći recepte za nešto novo i zanimljivo. Već prvi sati šetnje po tom lijepom virtualnom dvorištu su me oduševili, a onda jednoga dana, potaknuta suprugom, odvažih se predstaviti svoj prvi recept. Bile su to kuglice sa smokvama i kokosom koje su i u drugoj godini druženja omiljeni recept mnogima. Prva osoba, čiji recepti su mi zapeli za oko, bila je Pavloska pa sam tako vrlo brzo isprobala njene recepte za školjke, poljupce i svjećice. Iz dana u dan, kroz objavljene recepte, fotografije i komentare, počeli su i divni spontani kontakti sa Coolinarikama širom svijeta. Jedan od prvih bliskijih kontakta bio je s BiserkO iz Kanade, koja je nakon jednog mog komentara, u kojem sam spomenula potragu za kardamonom, odmah ponudila da mi ga pošalje. Ponudila i poslala i zato sam počašćena što ću upravo ja, u svom skromnom domu, ovih dana ugostiti ovu inicijatoricu velikog cool okupljanja u Koprivnici. Ubrzo upoznala sam dragu i nježnu Tanjulove iz Vrbovca, koja me nagovorila da sudjelujem na cool okupljanju u Kraljevačkim Novakima. Pamtit ću još dugo uzvik s parkirališta, na kojem smo se naši: - "Evo Meme", uzvik meni do tada nepoznate žene, koja me radosno zagrlila. Bila je to Milicza, osebujna i spontana žena, puna životne radosti i energije. Uz nju sam tamo upoznala i ostale drage osobe, od kojih ću spomenuti samo jednu: One Drop iz Čakovca, koje, iz osobnih razloga, već duže vrijeme nema na Coolinariki. Pamtim njenu divnu Međimursku gibanicu i pozdravljam nju i njenu Tessu, ma gdje bile.
Naš život u mirovini, kojeg moj suprug uspoređuje sa sporednim kolosijekom na svojoj skromnoj web stranici izradi, vrlo je zanimljiv, lijep i sadržajno bogat. Uz djecu i unuke, koji nas posjećuju tu su svakodnevne aktivnosti u vrtu i voćnjaku, ali tu je sada i Coolinarika, koja zaokružuje našu radost življenja.
Oduvijek sam voljela recepte dijeliti s najbližima i s prijateljima i doživljavala to kao darivanje malih praktičnih poklona. Coolinarika mi je omogućila da to činim i na divan virtualan način, mrežom svih mreža, nepoznatim ljudima širom našeg lijepog planeta. Svi moji recepti su recepti iz svakodnevnice, recepti jela ili kolača koje spremam za supruga i sebe, za našu djecu i unuke ili pak za drage prijatelje i susjedne. Ni jedno od mojih jela nije napravljeno samo zato da bude predstavljeno na Coolinariki.
Nema veće radosti od komentara ili fotografije, iz kojih vidim zadovoljstvo nakon korištenog recepta. Kada bih vam željela opisati sve te moje trenutke radosti, ovaj blog bi morao imati nekoliko nastavaka. Zato ću spomenuti samo nekoliko tih dražesnih trenutaka.
Samo četiri sata nakon što sam objavila recept Francusko goranski krumpir, javila se Ela31 iz Engleske da je recept sa zadovoljstvom već isprobala. Po mom receptu o kiseljenju kupusa, kupus je uspješno ukiselila, po prvi puta u životu, Ivanka71 iz Italije. Bilo je prekrasno čitati njeno zadovoljstvo, pa sam zato recept Moja nova sarma posvetila upravo njoj, koja svoje novo iskustvo prenosi prijateljicama Talijankama. Dvoumila sam se da li da objavim tako jednostavan recept kao Moji domaći rezanci, no ugodno me iznenadilo korištenje istog, uz laskave pohvale, a na poseban način zahvalila se BABILU. U mojoj arhivi zabilježeno ima mnogo sličnih dragih poruka, a za kraj još jedan radostan trenutak: u vrijeme pisanja ovog bloga, moj prvi recept, sa zadovoljstvom je upotrijebila Bedekowomen, moja dražesna prethodnica - cool šefica mjeseca veljače. I mom suprugu su veliku radost učinili Kona i Dalmatino poslavši mu euro kovanice koje su mu nedostajale u zbirci.
Veseli me i usrećuje kada pročitam da je neki stari i jednostavan recept bio podsjetnica na djetinjstvo i mladost, na rodni kraj ili pak na mamu i baku. Raduje me činjenica da sam možda poneki recept otela zaboravu i udahnula mu novu životnu snagu. Uz svu radost davanja, svoje kulinarsko znanje obogatila sam mnogim prekrasnim receptima s Coolinarike i naučila nove vještine. Tako sada radim mlince od Maras , kremasti rižoto od Umag-0280, patlidžane na salatu od Danyland, ajvar od Zule, karfiol od Alek, juhu od slanutka od Milicze, piceka od Roler, zatim kiselim mahune od Branke-, a režem ih rezalicom-poklonom od Branke iz Australije. Naravno, tu je i poduži spisak recepta koji čekaju promociju u mojoj kuhinji.
Kada započinjem neki posao, uvijek se prije pitam: mogu li ja to ? Zato sam se pitala: mogu li se i ja na ovaj način zahvaliti na toj velikoj radosti koju mi pruža Coolinarika? Kao i uvijek, moj suprug je tu da mi pomogne i evo bloga. Ako ovo pročitate, to znači da je ovaj tekst dobio zeleno svjetlo u uredništvu.
Zar sve ovo napisano ne opravdava naslov bloga? Naravno, jer to je zaista moja velika radost na kojoj sam neizmjerno zahvalna ljudima koji su osmislili ovu web stranicu, ljudima koji je uređuju, ali i svima vama s kojima se družim na ovaj lijep način. Neka to lijepo virtualno druženje potraje...
Autor fotografije: Deda Rudi
:(Još nema komentara