Tajna brazilskih slatkih recepata s voćem je u samom voću koje je odlično, pa i više od toga. Gdje god se okreneš svježi kokos i ananas, zrele banane i papaje, koje rastu, sazrijevaju i pripremaju se na istom mjestu.
Brazilci vole slatko. Jako slatko. Nije ni čudo za zemlju s ogromnim plantažama šećerne trske, kakaovca, ali prije svega tropskog voća. Kokos, ananas, banana, papaja, naranča, marakuja, brazilski oraščić, ali i onih manje poznatih poput acerole (ploda veličine šljive, crvene boje i kiselkastog okusa), caju, guave (odlične za pripremu sokova i sladoleda), pitange (zbog svog specifičnog okusa koristi se u pripremi koktela).
Krema od papaje ušla je u modu 90-tih godina, kada je papaja postala popularna zbog svojih također "čudotvornih" učinaka.
Tajna brazilskih slatkih recepata s voćem je u samom voću koje je odlično, pa i više od toga. Gdje god se okreneš svježi kokos i ananas, zrele banane i papaje, koje rastu, sazrijevaju i pripremaju se na istom mjestu. Činjenica koja nam potvrđuje pravilo da određeni recepti uspijevaju samo u određenim podnebljima. Ostalo su, nažalost, tek blijede kopije.
U tom bogatstvu boja, okusa i mirisa tri su voćne kraljice brazilskih deserata – banana, ananas i kokos. Brazilci ih jedu sirove, kuhane, pržene, pečene, pohane, karamelizirane, u obliku krema, kolača, sladoleda. Kao i svježih voćnih sokova, koji su jednako osvježavajući u skupim restoranima, kao i na uličnim štandovima.
Među najpoznatije brazilske deserte svakako spada "quindim", neka vrsta brazilske rožate od kokosa. Portugalskog porijekla, "quindim"je svoju savršenu kombinaciju okusa našao zahvaljujući "brazilskim" sastojcima, kokosu i limeti. Priprema se s jajima i kokosovim brašnom (prvi izbor bi bio svježe naribani kokos, a tek nakon toga zašećereno kokosovo brašno), uz dodatak šećera, limete i maslaca, te vode. Peče se u vodenoj kupelji. U modernijim verzijama, slastici se dodaje i kondenzirano mlijeko. Među desertima s kokosom, specijalno mjesto zauzima tzv. "cocada". Radi se o jednostavnom kolaču koji se priprema od svježe naribanog kokosa, šećera i vode, bez kuhanja ili pečenja. Složenije varijante cocade mogu se pripremiti uz dodatak kondenziranog ili mlijeka u prahu, cimeta i klinčića, čokolade.
Ananas se jede sirov i mariniran u šećeru, soku od limete i listićima mente, peče se u pećnici uz dodatak cimeta, klinčića, anisa, meda i cachace (destilata od šećerne trske). Naročito je popularan ananas s grilla, posut šećerom i cimetom ili šećernim sirupom.
Među najpoznatije brazilske deserte svakako spada ", neka vrsta brazilske rožate od kokosa.
Banane su prisutne u velikom broju slatkih recepata, počevši od onih najjednostavnijih, prženih na maslacu ili kokosovom ulju. "Bananas in syrup" također je jedan od njih. Banane se kuhaju ili tek preliju sirupom od vode i šećera, kojoj se po želji može dodati cimet, klinčići ili džumbir.
Čak i najpoznatiji brazilski desert tzv. "brigadeiros", malene kuglice koje se prave od kondenziranog mlijeka i kakaa ili čokolade, postoje i u voćnoj verziji s naribanim kokosom, pod imenom "beijinho" ili s orašastim voćem tzv. "cajuzinho". Bez tih jednostavnih slatkih kolačića nema dječjeg, i ne samo, rođendana, praznika i zabave.
Među "modernim" brazilskim desertima nikako ne smijem preskočiti – acai! Slavne bobice koje rastu na vrsti palme isključivo u Amazoniji, prije nekoliko godina dobile su status "čudotvorstva", kada se o njima počelo govoriti kao o odličnom sredstvu za mršavljenje. Stranci u Brazilu se doslovce guše u njima, toliko da slastičarnice izlažu oglase da imaju i pripremaju "acai na tigela" (acai u zdjeli). Sorbet tamnoljubičaste boje, kojem se dodaju svježe banane, prepečeni komadići kokosa i po želji žitne pahuljice (zob, riža, kukuruz) je odličan. Osim što je, navodno, čudotvoran!
Činjenica koja nam potvrđuje pravilo da određeni recepti uspijevaju samo u određenim podnebljima.
Krema od papaje postala je mojom omiljenom brazilskom slasticom. Toliko da sam postala ovisnicom. Jedem je svugdje i uvijek. I nakon deserta, ona je poput postdeserta. Iznenadilo me kada sam doznala da se ne radi o tradicionalnom brazilskom receptu. Krema od papaje je ušla u modu 90-tih godina, kada je papaja postala popularna zbog svojih također "čudotvornih" učinaka. Kao što je danas slučaj s acaijem. Na početku se služila u tzv. churrasquerias, restoranima s mesom, jer poput ananasa, papaja posjeduje enzime koji razlažu mesne bjelančevine. Pulpa zrele papaje, izmiksa se s jednakom količinom sladoleda od vanilije (koji ne smije biti zaleđen, ali ni rastopljen) te se po želji (po mom mišljenju, obavezno) doda nekoliko kapi likera Cassis.
Autor fotografija: tracy
:(Još nema komentara