Hrana kao afrodizijak?

Postoji par razloga zašto su neka hrana ili točnije neke namirnice proglašavane afrodizijacima. Zbog izgleda i sličnosti s nekim dijelovima tijela, ali i zbog visoke cijene i nedostupnosti. Te su namirnice uvijek morale biti po nečemu posebne, ekskluzivne.

Prije desetak godina Francuzi su ponovo pokrenuli alzašku tradiciju i proizvode , pivo začinjeno raznim travama koje je po predaji afrodizijak.

Priča o tartufima kao afrodizijaku stara je kao i njhova upotreba u kulinarstvu. Kao i kod ostale "afrodizijačke" hrane, tajna je jednostavna. Cijena automatski stvara ozračje ekskluzivnosti i misterija, i naravno, oblik jajeta često i drugoj hrani daje taj atribut. Znanstvenici su otkrili da tartufi imaju miris sličan svinjskim spolnim hormonima pa zato privlače prasice koje su najčešće koristili u pronalaženju tartufa u Francuskoj. Dakle, moguće je da je tartuf afrodizijak, ali za svinje.

Cinik bi rekao da je najjači afrodizijak hrana u skupom restoranu. Mnogi odmah povezuju sa seksom atmosferu bogatstva, luksuza i glamura. Na sreću, još uvijek ima i onih koji misle kako je, uz školjkaše i pjenušac, potrebna i ta nestalna i teško dokaziva emocija - ljubav. Školjkaši se redovito spominju kao jak afrodizijak. Jedan od razloga bi mogao biti i taj što se iza tvrde, kamene ljušture nalazi slastan zalogaj. U antička vremena na popisu afrodizijaka bili su i anis, bosiljak, mrkva, žalfija, pistacija, repa, riječni puževi.

Općenito gledajući, hrana i jest afrodizijak i to možda najvažniji. Gladnom čovjeku zasigurno ne pada napamet zadovoljavati druge potrebe.

Jednom sam prilikom naletio na recept koji sam odmah preimenovao u "Juhicu opasnih namjera". Naime, autor upozorava da se može servirati djevojci ili ženi isključivo kad ste sami. Ako su na ručku gosti, moglo bi doći do neugodnih situacija. Potpuno je jednostavan i neprovjeren, jer tu juhicu nisam nikada skuhao. Nije bilo potrebe.

Treba dobro izmiješati 100 g mljevenih pinjola i jedan žumanjak. U 2, 5 decilitra vode otopiti pileću kocku te dodati malo slatkog vrhnja, šafrana i cayenne papra. Sve dobro izmiješati i polako zagrijati tako da ne zakuha.

Uglavnom, jednom za svagda treba ponoviti posljednje zaključke zapadne znanosti. U svijetu hrane i pića jedine su tvari koje potencijalno imaju afrodizijačka svojstva alkoholna pića. Tako kaže debela knjižurina s 2153 stranica: "The Cambridge World History of Food". I to u malim količinama. Veće količine znaju prevariti i najjače.

A kako se u zadnje vrijeme bavim pivima, moram priznati da sam već naletio na potvrde te teze.

Jacobus Theodorus, bavarski liječnik iz 16. stoljeća kaže kako pivo od pšenice, weissbier, citiram "osnažuje padajući falus i pomaže oslabljenom čovjeku, nesposobnom za bračne dužnosti da se ponovno vrati u sedlo".

Prije desetak godina Francuzi su ponovo pokrenuli alzašku tradiciju i proizvode La Bierre Amoureuse, pivo začinjeno raznim travama, koje je po predaji afrodizijak.

Često je i uvriježeno mišljenje da tamna piva imaju ta poželjna svojstva, pogotovo za žene.

Najpoznatiji svjetski ekspert za pivo, pokojni Michael Jackson, onaj pravi, a ne ona tragična ikona popularne kulture, kaže da je na svojoj koži osjetio djelovanje portera. U Švedskoj je pio pivo i jeo kamenice, a taj dvostruki afrodizijak doveo ga je do jedine usamljene žene u pivnici. Na nesreću, brzo je shvatio da je žena sretno udana i to još za sina bivšeg teškaša, svjetskog prvaka Ingemara Johanssona.

Dakle, zaboravite na afrodizijake i držite se ljubavi. Ako nekoga volite, afrodizijak vam ne treba. Možda ipak jedna čašica - za hrabrost.