Hrvatska

Geografski položaj

Hrvatska se nalazi na jugoistoku Europe i graniči sa Slovenijom, Mađarskom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Italijom. Njena površina iznosi 56.542 km2, ima oko 4.500.000 stanovnika, a glavni grad je Zagreb. Ima povoljnu, umjerenu klimu i čine je tri prirodne regije, nizinska ili panonska, primorska ili jadranska te gorska ili dinarska.

Povijesni razvoj

Na području Hrvatske, naseljenom od starijeg kamenog doba, živjeli su Iliri, Kelti, Grci i Rimljani. U 7. st. dolaze Hrvati, koji već od kraja 8. st.  imaju svoje knezove, a za kralja Tomislava i jaku državu. Od kraja 11. st. Hrvatska je u zajednici s Ugarskom, od početka 16. st. živi pod Habsburgovcima, a od kraja 18. st. dio je Austro-Ugarske. Od 1918. Hrvatska je u državi Slovenaca, Hrvata i Srba, potom i u SFRJ-u, da bi 1991. konačno stekla svoju samostalnost.    

Osnovne karakteristike kuhinje

Hrvatska kuhinja profilirala se vjekovima, između ostalog i pod utjecajem svojih susjeda, s kojima je stjecajem povijesnih okolnosti bila i u zajedničkim državama. Stoga se u njenim jelima, ovisno o području, osjećaju tragovi kuhinje Slovenije, Mađarske i Austrije, potom Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore te Italije.  Zahvaljujući brojnim utjecajima, ali i njenim prirodnim bogatstvima i raznolikostima te marljivosti, snalažljivosti i mašti njenih ljudi, hrvatska kuhinja je primarno regionalna, pa tako i vrlo raznovrsna, te uvijek vrlo zanimljiva i nadasve ukusna. U njenim loncima vjekovima je završavalo ono najbolje što su ljudi posadili, uzgojili ili im je priroda darovala, izvorne namirnice s plodnih polja, vrtova, dvorišta, farmi, pašnjaka, šuma, rijeka, jezera, potoka i mora. Doista, rijetko gdje na svijetu na geografski ne baš velikom području, postoje toliko različite i toliko ukusne regionalne kuhinje. 

Tradicijska prehrana nizinske Hrvatske

 U nizinskoj Hrvatskoj, u Međimurju, Zagorju, Zagrebu i okolici, Podravini i primjerice Slavoniji, tradicijska se prehrana temeljila na krepkim juhama od povrća i mesa te gustim varivima od graha, krumpira, mahuna, graška, krastavaca i kiselog zelja, koja su se zgušnjavala brašnom ili mliječnim proizvodima. Meso, najčešće perad i svinjetina, jelo se pečeno ili pirjano (na gulaš ili na saft), te služilo uz pirjani krumpir ili mlince. Svinjsko meso se dimilo i spremalo u masti (meso iz tiblice) ili prerađivalo u čvarke, kobasice, šunke, slanine, ćurke i krvavice. Od kukuruznog, ječmenog i raženog brašna pekao se kruh, spremale kaše i žganci, radili žličnjaci, mlinci, rezanci i krpice, koji su se služili kao prilog ili primjerice poliveni sirom, mašću i čvarcima kao samostalna jela. Od brašna su se pekli i kolači, jednostavni (kukuruznjača, zlevanka, krafni…) ili s nadjevom od sira, maka, buće, pekmeza i oraha (štrukli, orehnjača, makovnjača, buhtli, gibanica, bućnica…..).

Tradicijska prehrana gorske Hrvatske

U Gorskoj Hrvatskoj, u Lici kuhinja se temelji na jakim mesnim jelima od janjetine i divljači te primjerice i mesu bravetine i veprovine sušenom na dimu, koje se jede kao predjelo prerađeno u pršut, kobasice, slaninu i čvarke ili dodaje jelima od kupusa, graha i krumpira, ali primjerice i žgancima i pečenim jajima. Zahvaljujući razvijenom stočarstvu na stolu su i brojne mliječne prerađevine, kiselo mlijeko i sirevi, koji se jedu sami ili primjerice sa žgancima (cicvara) ili se od njih spremaju jednostavna slatka jela (presnac). I u Gorskom kotaru sve vrvi od tradicijskih jela spremljenih od izvornih namirnica, mlijeka i sira, krumpira i zelja, ali i divljači, puževa, žaba, slatkovodne ribe te gljiva, samoniklog bilja i šumskog voća. Omiljeni su gulaši od srnetine ili veprovine koji se služe uz njoke, fuže ili palentu, janjeći žgvacet ili janjetina ispod peke. Od slatkih jela omiljene su pogače sa skutom, savijače sa šumskim voćem, fanjki, fritule, kroštule i šurlice.

Tradicijska prehrana primorske Hrvatske

Primorsku kuhinju, kuhinju Istre, Kvarnera i otoka, te sjeverne, srednje i južne Dalmacije i otoka, čine brojna i raznovrsna jela raskošnih okusa i mirisa, ponekad lagana i jednostavna, spravljena od ribe i plodova mora, a ponekad krepka i složenija od crvenog mesa, poput pašticade. Uz ribu i plodove mora, junetinu, janjetinu i ovčetinu, primorska kuhinja temelji se i na uzgojenom (blitvi, krumpiru, rajčici, artičoka…..) i samoniklom povrću koje se najčešće sprema na lešo te tipičnim mediteranskim začinima, ružmarinu, lovoru, kadulji, ali i maslinama i maslinovom ulju, kaparima i češnjaku. Osim što se jede svježa, frigana ili pečena na gradele, riba se usoljava ili marinira, a meso suši na buri (pršut i panceta).  Prilozi se spremaju od brašna, riže i palente, te tjestenine, a jedu se i vrlo jednostavne nadjevene pogače poput Komiške ili Viške. Tradicionalni primorski kolači, primjerice fritule, smokvenjak, mandulat i rafioli,  spravljaju se uz dodatak svježeg i sušenog voća, smokava, grožđica, ušećerene korice limuna i naranči, badema i oraha te vina, prošeka i voćnih rakija.