Leptirići su počeli lagano kružiti želucem prije godinu dana, od same ideje s Biserkine strane. Isprva smo bili malo stidljivi s prijavama, no s vremenom je odaziv bivao sve veći i proporcionalno s njime je raslo i uzbuđenje.
Ponedjeljak je. Sjedim na svojoj ljuljačci na PRC-u i sunce me obasjava - baš kao i u subotu. Trudim se sažeti ovu bujicu riječi i košmar osjećaja u nekoliko redaka... pišem, brišem. Pišem, brišem. Isprva se činilo laganim zadatkom, ali...
Odakle početi?
Leptirići su počeli lagano kružiti želucem prije godinu dana, od same ideje s Biserkine strane. Isprva smo bili malo stidljivi s prijavama, no s vremenom je odaziv bivao sve veći i proporcionalno s njime je raslo i uzbuđenje, ali i lagana neodlučnost koju ću tortu napraviti, a da svi budu zadovoljni. Prošla je jesen, došla zima, a s njome i lagano zatišje. S prvim zrakama sunca, pjevom ptica i cvjetanjem proljetnica su krenule i ideje, nova prijavljivanja, uzbuđenje, neumorna tipkanja posteva i privatnih poruka, višesatni telefonski razgovori te ispijanje kavica. Sve u znaku velikog Cool okupljanja.
I konačno... 2 dana prije "The Dana" (čitaj "Dan D" - savezno iskrcavanje) stigla nam je BiserkO iz Kanade! Putem su joj zaplijenili vino, ali nema veze, barem nam je stigla u komadu. Dočekali su je Mema, deda Rudi i foodfan. Nakon višesatne kavice krenuli su "Mujadin Expressom" do Križevaca gdje smo uskoro stigle mama Jaglac i ja, oboružane celofanom, škaricama i ukrasnim papirom. Nakon neizbježnog ispijanja kavice spojili smo ugodno s korisnim - rad s klafranjem. Već je kasno, zove nas obitelj Bruce Lee-ja da su stigli u Koprivnicu i smjestili se u pansionu. Uskoro smo krenule kući, obuzete umorom - iznenađujuće slatkim umorom. Uslijedilo je završavanje torte nakon niza nesretnih okolnosti istog dana u kuhinji. Usred noći su stigle Sinja i Leli s mušketirima, umorne, ali sretne. Negdje u isto vrijeme na putu su već bile Dalmošice, uskoro su put Koprivnice krenule i cure iz Srbije.
P.S. - Coohy upozorava sve korisnike da ih miksanje može koštati frizure. Čije druge nego one njene prijateljice.
Svanulo je jutro nakon neprospavane noći i uslijedilo brzinsko spremanje i pokušaj sakrivanja velikog nedostatka kose i eto već Biserke, Meme, dede Rudija, TouchSun i momka te Cooharice s košarom žlica i šeflji. U isto vrijeme počelo se skupljati društvo na mjestu zločina, kao i na kolodvoru da bi dočekali Dalmošice i Zagrepčanke. Uz poljupce, zagrljaje i suze radosnice svi smo sretno stigli na PRC, dočekali ostatak ekipe i okupljanje je službeno počelo uz Karmelinu dobrodošlicu.
Uslijedio je obilan ručak (fantastična klopa po receptima Coolinaričara!) i slađenje uz delicije koju smo sami radili. Pino nas je sve obradovala homemade afrodizijakom - orasima u medu. Razmijenili su se ostali poklončići, upoznavanje od stola do stola uz neizbježno grljenje i ljubljenje i poneku suzu radosnicu...
Nakon kratke sieste, trčkaranja po travi, šetnji po šumi i uokolo Podravske kleti, veranja do vidikovca te igranja velike i male dječice, uslijedilo je natjecanje u pečenju palačinki. Biserka je u "Loncu sretnih kuharica" zakuhala imena, a ja sam usosila dvije Coolinaričarke - agathu i ktinu, koja je i odnijela pobjedu. Nakon toga smo zakuhali i usosili još dvije Coolinaričarke - TouchSun i monchislavu! Došli smo do zaključka da Maja bolje tucka jaja od moje nesuđene mlade i tako je odnijela pobjedu. Uslijedilo je rođendansko iznenađenje za omniu, agathu i karmelu! Cure, sve najbolje!
Zatim je uslijedila tombola gdje je iz "Lonca sretnih kuharica" bućnulo nekoliko imena sretnih dobitnika. Cijelo to vrijeme smo se sladili palačinkama uz izvorni kanadski javorov sirup, mmmmm... sreća pa je prošao carinu. Uspjeli smo se smiriti na tren da bi pristojno izgledali na milenijskoj fotografiji.
A najveće iznenađenje, pogađajte! Pjevac iz Finske! Nešto nam je bio tih i miran usred graje u kokošinjcu. Haha, pitam se koji bi nas pjevac mogao smiriti.
I tako su tekli razgovori od stola do stola, degustacija preostalih delicija Coolinaričara, ispijanje vinca i kavice, dogovori za sljedeće susrete, još grljenja i ljubljenja i neizbježnog fotkanja... i tak u nedogled.
U predvečerje smo se počeli lagano razilaziti, tužni što nam je vrijeme tako brzo proletjelo i što nismo uspjeli sa svima popričati... to je jedina mana ovog okupljanja. Nekolicina nas je ostala odmarati nožice i trenirati jezik uz kavicu, potom smo svi otišli kućama. Šmrc...
Imala sam sreće pa sam nastavila druženje s nekolicinom Coolinaričara i u nedjelju - Cooharicom, netherland te Sinjom i leli s mušketirima. U isto vrijeme je BiserkO krenula s obitelji Li put ka Splitu, odakle kreće u daljnje pohode.
Već kujemo opake planove za sljedeću godinu. Jedva čekam! Ustvari, svi mi jedva čekamo!
I što reći u trenutku kada su sve riječi suvišne i kada su sve riječi premalo?
Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo... i nigdar nebu da nekak nebu!
Za više fotografija pogledajte na tagu - jedinstveno-cool-okupljanje.
Za one koji žele izraditi fotografije stavljene su fotografije za download - by monchislava i by njava.
Prilog o Coolinariki i Cool okupljanju koji je išao na Hrvatskom radiju dana 28. travnja možete poslušati reprizno i na Coolinariki.
:(Još nema komentara