Mađarska

Geografski položaj

Jela pršte jakim okusima i bojama, ali sve se više pazi da unos masnoće u organizam ne bude pretjeran.

Mađarska se nalazi u srednjoj Europi, u srednjem Podunavlju. Obuhvaća dio Panonske zavale. Uglavnom je nizinski i brežuljkasti kraj, a klima je umjereno kontinentalna. Glavni grad je Budimpešta, a ostali veći gradovi su Miskolc, Debrecen, Pécs i Szeged. Mađarskom protječu rijeke Dunav, Tisa i Rába, a dva velika jezera su Blatno (Balaton) i Nežidersko (Fertö) koje se dijelom nalazi u Austriji (Neusiedler See).

U Mađarskoj se uzgajaju žitarice, povrće, voće, industrijske biljke i vinova loza, a razvijeno je i stočarstvo, pčelarstvo, ribarstvo.

Povijesni utjecaji

Prema arheološkim nalazima, područje današnje Mađarske bilo je naseljeno već prije pola milijuna godina, a u 1. stoljeću rimske su legije osvojile područje zapadno od Dunava i nazvale ga Panonijom. Sljedećih četiristo godina Rimljani su ostavili traga u gotovo svim prekodunavskim gradovima, uključujući i Budimpeštu gdje se i danas nalaze ostaci rimskoga grada Aquincuma.

Nakon pada Rimskog carstva područje su naselili Huni, zatim Goti, Langobardi i Avari, da bi se u 9. stoljeću ondje smjestili nomadi ugro-finskog podrijetla – Mađari i pomiješali se sa starijim stanovništvom od kojeg su naučili obrađivati zemlju. Za vladavine prvoga kralja Ugarske, Stjepana Arpadovića I., stvorena je centralizirana država.

Uspon države u srednjem je vijeku zaustavila tatarska invazija u kojoj je uništena gotovo cijela zemlja. Kralj Sigismund brzo je obnovio državu, a njegovu je tradiciju nastavio i kralj Matijaš, koji je na dvor uveo mnoge talijanske renesansne ideje.

Nakon njegove vladavine zemljom je zavladala feudalna anarhija koja je kulminirala seljačkom bunom 1514. pod vodstvom Györgyja Dózse, nakon čega je oslabljena Mađarska doživjela poraz u bitki kod Mohača 1526., kada je i izgubila svoju nezavisnost. Dio zemlje pripao je Turcima, a dio su osvojili Habsburgovci.

Vladavina Turaka Mađarsku je razorila i oslabila, ali iza sebe su ostavili brojne kupelji i nekoliko džamija.

U 16. i 17. stoljeću zemlju su razdirali sukobi, a nezadovoljstvo ugarskih i hrvatskih feudalaca dovelo je do Zrinsko-Frankopanske urote 1671.

Požarevačkim mirom 1718. Turci su konačno napustili Ugarsku, ali feudalci su se pobunili protiv reforme Josipa II., a zavjera ugarsko-hrvatskih jakobinaca je ugušena. Revolucija pod vodstvom L. Kossutha Mađarskoj je donijela stanovitu autonomiju. Nakon brojnih ustanaka i rata protiv Pruske, godine 1866. stvorena je Austro-Ugarska Monarhija.

Godine 1918. proglašena je nezavisna republika Mađarska, a 1919. vlast su preuzeli predstavnici revolucionarnog radničkog pokreta te proglasili Sovjetsku Republiku Mađarsku. Zbog strane intervencije, sovjetska je vlada iste godine odstupila, a vlast je preuzeo Horthy. Mađarska je proglašena kraljevinom.

Nakon I. svjetskog rata Mađarska je izgubila velik dio teritorija, a s nadom da će ga vratiti pridružila se Nijemcima u II. svjetskom ratu. I tu je pretrpjela velike gubitke, a 1945. zemlju je zauzela sovjetska armija.

Godine 1956. nezadovoljstvo staljinističkim nasiljem dovelo je do oružane bune, a János Kádár, vođa radničko-seljačke vlade, postao je prvim sekretarom.

Na prvim slobodnim izborima 1990. godine Mađarska je, poput susjednih joj zemalja, započela novu eru.

Karakteristike kuhinje

S bliskom smo susjednom zemljom upoznati uglavnom kroz brzi shopping iz kojeg se eventualno vratimo s kolutom sira ili ljutom kobasicom.

No, koliko ustvari znamo o originalnoj mađarskoj kuhinji? Što se kuha u mađarskim domovima i koja se jela nude u njihovim restoranima?

Gorki liker pije se kao aperitiv ili digestiv, a dobiva se namakanjem 40 mađarskih biljaka.

Vjerojatno je većini prva pomisao na mađarsku kuhinju: ljuto i masno - i to često nije daleko od istine. No, ukusi se mijenjaju i tradicionalna se jela u suvremenoj kuhinji prilagođavaju navikama i potrebama modernog čovjeka. Pikantni okusi i arome još uvijek su glavna obilježja ove kuhinje. Jela pršte jakim okusima i bojama, ali sve se više pazi da unos masnoće u organizam ne bude pretjeran, tako da se donedavno u velikim količinama upotrebljavana svinjska mast zamjenjuje uljem.

Najistaknutiji sastojak mađarske kuhinje, paprika, dio je turskoga naslijeđa i turskih prehrambenih navika. Paprika danas ima raznih vrsta: od svijetlozelenih, slatkih crvenih do žutih, ali najčešća u mađarskoj kuhinji je mljevena crvena paprika – slatka (csemege édes) ili ljuta (eros), koja jelima daje živu crvenu boju i specifičan okus. Vjerojatno ste na putovanjima kroz Mađarsku zapazili nizove vatrenocrvenih paprika obješenih uz bijelo obojene zidove seoskih kuća.

Uz živopisne paprike, zidove krase i nanizane glavice češnjaka koji se također često dodaje jelima, što je svakako zdravija varijanta, a jelo ne gubi na temperamentu.

Najkarakterističnije jelo je gulaš, a to su različite vrste gustih juha začinjene mljevenom paprikom i lukom s komadićima govedine i kockicama krumpira. Za "omekšavanje" okusa u teža se jela, pa tako i u gulaš, dodaje kiselo vrhnje; takvo se jelo naziva paprikaš. Pileći paprikaš (csirke paprikas) jede se uz prilog od malih valjušaka (galuska).

Riblja juha ili "fiš-paprikaš" (halaszle) bogato je jelo od nekoliko vrsta kuhane ribe, rajčica te zelene i crvene paprike.

Veliku ulogu u mađarskoj kuhinji ima kupus – lisnato povrće se puni (toltott kaposzta) ili se od njega radi gusta juha (kaposzta leves).

Specijaliteti su i razne vrste slanog ili slatkog tijesta. Túrós csusza hvaljeno je jelo od tjestenine s domaćim sirom i vrhnjem.

Iako je u mađarskoj kuhinji meso prilično zastupljeno, ni vegetarijanci neće loše proći. Rantott sajt odličan je prženi sir, gombafejek rantva pohani gljivini klobuci, gombaleves juha od gljiva, sajtoskenyer su kriške kruha namazane domaćim sirom, a vegetarijanci će si moći dati oduška i u brojnim desertima.

Deserti su ovdje na velikoj cijeni i na njima se ne štedi: savijače (štrudle) (retes), palačinke (palacsinta) sa sirom, gljivama, orasima ili makom, valjušci (knedle) sa šljivama, kesten-pire s tučenim slatkim vrhnjem… Popularni snack zove se langos – to je prženo tijesto koje se jede s češnjakom, soli, sirom ili kiselim vrhnjem.

U više od tisuću restorana koliko ih ima u glavnome gradu, osim mađarske možete birati između svih vrsta svjetskih nacionalnih kuhinja: kineske, japanske, grčke, ruske, talijanske, indijske i ostalih (naravno, i hrvatska je kuhinja ovdje prilično omiljena, a neizostavni sastojak je i Vegeta). Jelovnici su često napisani samo na mađarskom, što vam može stvoriti probleme (i prirediti razna iznenađenja!).

Originalnom "štimungu" csardi (starinskih taverni) pridonosi i živa ciganska glazba, pa su često odredište turista koji žele probati autohtonu kuhinju u autohtonom ambijentu.

Izbor kvalitetnih vina u proteklih je nekoliko godina znatno porastao. Najpopularnije su vrste suhi bijeli Chardonnay i Riesling, srednje suh Zöldszilváni, Harslevelu i Szürkebarát, srednje slatki traminac i aromatičan Muskotály. Od crvenih: suhi Kékfrankos, burgundac, porto... Najpoznatije mađarsko vino je tokajac (Tokaji), slatko desertno vino. Pálinka je mađarsko ime za rakiju koja se dobiva od bresaka, šljiva i višanja. Uz specijalitete mađarske kuhinje dobro "legne" i pivo, vrlo omiljeno piće uz ručak. Gorki liker Unicum pije se kao aperitiv ili digestiv, a dobiva se namakanjem 40 mađarskih biljaka – recept se brižno čuva u obitelji Zwach!

Fast facts

• U Mađarskoj se nalazi više od stotinu termalnih izvora i deseci toplica.
• Zsolnay i Herendy su imena svjetski cijenjenog porculana; tradicionalni motivi dopunjeni su dizajnima modernih umjetnika.
• Oprez sa cjenicima u restoranima: raspitajte se koliko točno stoji pojedino jelo jer se na cijene napisane u meniju dodaje još nekoliko postotaka.
• Eger je mjesto odakle dolaze bogata crvena vina od kojih je najpopularnije Egri Bikaver ("bikova krv"). Na vinskoj cesti Szépasszony Völgy ("Dolina prekrasnih žena") možete se osobno uvjeriti u kvalitetu mađarskih vina.
• Tokay, poznata vinska dolina, nalazi se 75 kilometara istočno od Budimpešte.