Masno, slatko i fino

Karneval je ono kad svatko može biti što zamisli! Vesela i nadasve transgresivna fešta tijekom koje si možemo sasuti u "masku" sve što mislimo. U prošlosti, kad se živjelo prema strožim zakonima i moralnim pravilima bila je osmišljena kao "ispušni ventil", kao i za rastjerivanje zimske depresije. Osim pozitivnog djelovanja na duh, karneval je služio i za ugodu tijelu. Duž tog dijela godine, nekad kao i dan danas, pripremaju se najubitačniji, ali i najneodoljiviji, kolači – oni prženi. I obavezno posuti šećerom.

Postoji teorija po kojoj je u tijesto potrebno dodati malo alkohola kako ne bi upilo previše masnoće.

Tradiciju prženih kolača započeli su stari Rimljani. Tijekom slavljenja Saturnovog hrama veliki broj prisutnih trebalo je počastiti nekom jeftinom i brzom poslasticom. Tako se krenulo s prženjem pogačica od brašna, šećera i vode. Uostalom, u to doba godine priroda je vrlo škrta i ne nudi veliku ponudu svježih namirnica. Ovom početnom trojstvu "brašno-šećer-voda" kasnije je dodan kvasac, med, suho voće, marmelada, pa sve do čokolade i jogurta.

Danas postoji nekoliko glavnih grupa u koje bi mogli podijeliti karnevalske pržene kolače. Od onih koji podrazumijevaju svježi kvasac, poput krafni, onih s praškom za pecivo poput fritula, do onih s jednostavnim tijestom poput kroštula.

Moram priznati da sam se samo dva puta upustila u avanturu zvanu "krafne". Možda zato jer ih je jednostavnije kupiti već gotove. I to vrlo dobro pripremljene i u svako godišnje doba. A djelomično i iz straha od slavnog "prstena". Sva ona pravila o poklapanju i nepoklapanju lonca, podešavanje vatre i nedajbože otvaranja prozora, kako bi dobili bijeli prsten oko kolača, nikad mi nisu bila jasna. Osim što su me dodatno uspaničila. Rezultat je da se na mojima nije nikad pojavio.

Tijesto se prži u dubokom ulju koje mora biti vruće, ali se ne smije dimiti.

Uz kupovne krafne, manje zahtjevne fritule su moje izabranice. Za razliku od krafni, ne moraju biti savršene oblikom, a po ukusu nude brojne mogućnosti. Pripremam ih sa svježim kvascem i kuhanim krumpirom, koji im daje potrebnu vlažnost, prema receptu tete Marije. Neki u istu svrhu koriste jabuke, jogurt, vrhnje. U tijesto za fritule mogu se dodati grožđice i suhe smokve, orasi i bademi.

Ali, po meni i za mene, prave karnevalske slastice su kroštule. U mojoj kuhinji pripremaju se s bijelim vinom i bez praška za pecivo. Tijesto treba dobro izraditi da bude elastično (tako da vas sljedeći dan bole zglobovi), pa ga tanko izvući (ponekad koristim mašinicu za razvijanje tijesta), pa vezati u čvorove. Za razliku od ostalih mekanih kolača, one su tanke i hrskave. Kad se zagrizu šećer leti na sve strane i pada po licu, bradi, rukama, koljenima. Kolač koji je najbolje jesti – u kadi.

Tradiciju prženih kolača započeli su stari Rimljani.

Kod prženja kolača postoji nekoliko osnovnih pravila kojih se trebamo pridržavati kako bi uspjeli. Najvažnije pravilo je da ne budu premasni.

• Prije početka prženja treba s tijesta skinuti višak brašna, koje bi moglo "zacrniti" ulje i promijeniti njegovu strukturu.
• Tijesto se prži u dubokom (koliko ima) ulju koje mora biti vruće, ali se ne smije dimiti.
• Nije poželjno pržiti veliki broj komada odjednom, jer time smanjujemo temperaturu ulja. Ako imate veliku količinu tijesta, morat ćete promijeniti ulje (i po nekoliko puta), jer će vam se u protivnom dogoditi da kolači potamne izvana, a iznutra ostanu sirovi.

Postoji teorija po kojoj je u tijesto potrebno dodati malo alkohola kako ne bi upilo previše masnoće. Nisam sigurna da li se radi o "rekla-kazala legendi" ili znanstveno potvrđenoj činjenici. U receptima se najčešće spominju prošek, rakija, maraschino, rum. Znam sigurno da se viška masnoće od prženja možete riješiti tako da tek ispržene kolače stavite na kuhinjski papir.

Uživajte u prženju (ako ste tek oprali kosu i napravili frizuru, svakako stavite maramu na glavu, jer se nećete riješiti mirisa), ali prvenstveno u jedenju masnih i slasnih karnevalskih kolača. Sad je vrijeme za to!