Ovo je moj način kako da vam još jednom kažem HVALA! Moj način kako da podijelim svoje osjećaje s vama... jer i vi ste ih dijelili samnom kad je bilo teško, najteže...
Prošla je godina dana…a u meni je još uvijek tako živo sjećanje…na tvoje suze, tvoje boli i patnju. Bliži se Božić 2010., a mene guši strah. Prošli je Božić bio tako tužan i bolan, prepun suza, prepun patnje…pamtit ću ga do kraja svoga života. Sjećanja naviru i onda, kada to ne želim. Rane na mojoj duši još nisu zarasle i tko zna hoće li uopće. Većeg očaja i bespomoćnosti u svom životu, kao tada, a u isto vrijeme i toliko odlučnosti da se borim i izdržim sve te kušnje, nikad nisam osjetila.
A sve za tebe i radi tebe, ljubavi moja malena.
Samo dragi Bog tamo negdje gore zna kako sam prebrodila svoju fizičku nemoć i kako sam uspjela ostati psihički sposobna da bih mogla biti uz tebe dan i noć… Samo On zna kako sam pobijedila strah, neizvjesnost i neznanje, neimanje odgovora na mnoga pitanja …poput onog koliko će ta strašna kalvarija trajati…i koliko je strašno, kako će završiti... poput onog najbolnijeg pitanja koje je izviralo iz dubine moje duše razdirući ju u komadiće - hoćeš li preživjeti? Jer ni to nisu znali reći… Vrištala je ta tišina u mojim bolnim grudima, odjekivala prazninom njhovih riječi... Gubim li te, ljubavi moja, moj anđele, moj živote?
Dvadesetpet dana suza, straha i molitve.. šest stotina sati ...tridesetšest tisuća minuta... O, kako su samo teške, preteške te preduge minute koje nikako da prođu... Poznat je to osjećaj svakoj majci koja je proživjela strah za svog anđela. No dragi je Bog prepoznao moju tugu, čuo moje molitve prošaptane kroz suze i osmjehnuo se i tebi i meni.
A danas...
Odgovore na neka pitanja još uvijek nismo dobili, ali ja sam zahvalna Bogu na svakom tvome danu bez boli, na svakom tvom nježnom pogledu, zagrljaju i poljupcu…I kad me onako dražesno pogledaš i kažeš svojim milim dječjim glasom “Draga moja…ti si tako mekana i slatka, ja tebe puno volim” - a kažeš to često, od tada jako često - kao da i ti, tako malen, znaš da svaki dan treba uživati u životu i biti zahvalan na njemu, da svaki dan treba reći voljenoj osobi koliko ju voliš, koliko je velika u tvojim očima! Kao da znaš da je svaki dan čarolija…koja već sutra može nestati. Da, iako si još mali, osjećaš to.
Tvoje su oči, srećice moja, mojoj duši poput otvorene knjige. Srce mi se kida onih trenutaka kad u tim tvojim malim okicama pronađem bol, zamišljenost, zabrinutost. A opet, postoji li na ovome svijetu sretnije biće od mene kad u njima nađem beskrajnu sreću i iskrenu, onu najčišću dječju ljubav? Sine moj! Osjeća li srce tvoje koliko te volim? Jer ja to riječima izreći ne umijem.
Svim dragim i dobrim ljudima velikog srca (nema ih smisla imenovati svakog ponaosob jer jako ih mnogo ima) koji su prošlogodišnje dane Adventa i božićnih blagdana dijelili sa nama, bilo u mislima i molitvi, virtualno u ovom forumu bilo uživo ili putem telefona, najiskrenije i od srca zahvaljujem na svakoj pobjegloj suzi, na svakoj toploj riječi ohrabrenja, na svakoj pomoći i podršci, na svakoj poruci, pozivu, molitvi i brizi. Zahvaljujem i na svakoj posjeti, poklonima, toplom obroku za mene i pomoći u svakodnevnici oko mog drugog anđela. Neka vam je svakom i svima od srca sretan i blagoslovljen Božić, neka vas čuva dragi Bog i podari vam sve ono što nemate, a želite, i neka sačuva sve ono što imate i volite!
Svako dobro i sve najbolje od mene i moje obitelji.
:(Još nema komentara