Moj cool susret u Slavoniji

Koprivnica, Kraljevački Novaki, Novi Sad, Sarajevo... u meni tuga. Svakodnevno listam cool stranice, divim se slasticama, tipkam svoje komentare, ali nešto nedostaje - nisam cool sretna. Koji mi to djelić sreće nedostaje? Odgovor stiže 17.04.08., ptea otvara novu temu: Okupljanje u Slavoniji, poziva na kavicu...

Srce brže kuca, osjećaji naviru i ja mirna, tiha i povučena dušica u trenu znam što mi je činiti, uključiti se u "akciju". Održan je kućni konzilij, svi su ZA. Slijedi prijedlog ptei i našoj šefici roler da to bude malo više od kavice, u mom kraju u Velikoj kraj Požege, na livadi Parka prirode Papuk. "Curke" spremno prihvaćaju moj prijedlog kao i sve ostale ideje koje su navirale i na tome im zahvaljujem...Za dogovore i štošta drugo ste savršene.

Datum je utvrđen 31.05.2008.. Želim da se taj dan "progura" među one kojih se rado prisjećate. Na Forumu vas mamim travom zelenom, cvrkutom ptica i potokom koji žubori...Čini mi se da me ozbiljno shvaćate, spisak je sve duži, a moja sreća sve veća. Pretinac s p.p. inače poluprazan puni se u oba smjera, ptea i roler spremno odgovaraju, daju suglasnost. Stiže pomoć. Najprije neja, a zatim i moja sugrađanka cera1, s njima dolaze novi prijedlozi, jedan bolji od drugoga, čuvamo ih kao tajnu, želimo vam pripremiti iznenađenje. Za nekoliko dana sve je dogovoreno.  31.05. nam se čini tako daleko, ali upravo dovoljno da se sašiju pregače i naštikaju naša nick imena, sastavi jelovnik, rezervira odmaralište za sunčanu i kišnu varijantu, osiguraju servis i pribor za jelo, izrade oznake Coolinarike, odaberu i isprintaju najrecepti svih "Coolcura" s popisa, pripreme slavonski ručnici, odabere eko-pečenka i najkulen našeg kraja, izrade podmetači za čaše...Slatkih zadataka napretek, ali moja mala družina - suprug i kćeri - na visini su zadatka: sve shvaćaju, prihvaćaju, odobravaju, izvršavaju, baš smo se uživjeli u tu priču.

Još nas samo dva dana dijele od susreta s dragim, meni likom nepoznatih ljudi. Više ne stignem na Forum, obavijesti o načinu dolaska na odredište odaslane su još davno, svi znaju sve..., ali ptea dežura na Forumu, možda ipak bude koje pitanjce. Petak je navečer, žurim na željezničku postaju. Dolaze nam OneDrop i Tessica, kiša lije kao iz kabla (no što to nama znači), grlimo se, ljubimo, sretni smo -  za mene je susret već počeo. U tišini doma svoga dozvoljavam Kapljici i Tessici da nakon napornog puta popiju hladan sokić i obrazlažem joj plan za "livadu", govorim joj što od nje očekujem i koji su joj zadaci. Kako je divna i pametna žena, nije pobjegla "glavom bez obzira", već me strpljivo sluša, u trenu sve shvaća i što će sutra staviti na stolove, što na zidove, koji je stol za doček, gdje bi trebale stajati ruže, što mora biti crveno, što bijelo... OneDrop, sve što si napravila, bila je čista petica, Hvala ti za sve.

Subota je 31.05. 2008., osvanuo je lijep i sunčan dan, moja porodica puna energije, gošće također, pola moje kuće nalazi se u kombiju, idemo na livadu. Na startu problemčić: dobili smo krive ključeve, ne možemo u krug odmarališta, vrijeme leti. Kasnimo pola sata, u glavi košmar, suprug stupa na scenu. Jupi! Problem je riješen i mi smo na livadi. Cera1 nas čeka. Nastaje trka, vade se kutije, kotlovi, piće...Dobro je što su zadaci poznati, nema pitanja...Netko nam dolazi. Ma nije valjda?!  Jeeeee! Bosančica i njen dragi, kratko upoznavanje i naravno, pogađate, dobili su svoje zadatke i oni sve znaju, a origami tehnika koju je svladala Bosančica dala je pečat našim stolovima. Bosančice, tebi i tvom dragom, posebna hvala za sve, a najviše na razumijevanju i daaa cool hurmašicama se sladimo i danas. Livada se brzo pretvorila u ono nešto iz moje mašte. Spremni smo, dolaze "curke" iz Osijeka, ptea, angel25, Neja s prijateljicom i simpatičnim Noom, s njima je renni, dolazi i duci. Prvi se put gledamo u oči, za mene neki novi osjećaj. Odvodimo Slavonke do polupripremljenog "Slavonskog stola" kako bi ga nadopunile. Zaista i jesu, stol je bljesnuo, tako je bogat i primamljiv...

Stižu NMU, karmela, andreja, sanja i njen dragi...Njihovim dolaskom livada više nije bila trava zelena, već livada crvena... NMU-u zahvaljujem na pruženoj podršci i pomoći koja nam je puno značila. Stiže ivlonca3, a tko li je ivlonca4? Saznajem da je to prekrasna kći ivlonce3, pristižu ostali, ruke su pune, milicza, njambrek, ktina, barbicook, AnaS, cooharica, superkemija. Toliko novih lica, toliko kolača, toliko smijeha i priče na jednom mjestu još nisam doživjela, za to se vrijedilo potruditi. Što se dalje na livadi događalo pričat će slike i vi dragi ljudi sa svojim komentarima, a ja vjerujem da nitko od vas neće požaliti ni jednog prijeđenog kilometra do Velike.

Ovaj članak bio bi predug da vam o tome što smo imali i što smo radili, o čemu smo pričali, kako smo učvrstili naše prijateljstvo. Tessica je za prijateljstvo spašavala loptu iz hladnog potoka gazeći ga do pojasa. Znam da ću se i ja tako truditi oko našeg prijateljstva. O našoj MiraLi mogla bih pisati i pisati, izuzetna žena, puna energije, SašaLi uvijek na pravom mjestu u blizini svoje Mire, ali ipak ne dovoljno brz tako da mu je kupanje pod slapom promaklo, a biloooooo je to kupanje! Hvala svima koji su došli, hvala svima koji su davali podršku ovom okupljanju, hvala svim dragim ljudima koji su pomogli da se ovaj, prema mom mišljenju,  prekrasan susret održi. I daaaaa, kad poželite reprizu, samo recite.

Još fotografija s druženja pogledajte na tagu cool okupljanje velika.

Autor noseće fotografije: bosancica