Uobičajena podjela meda, koju i dalje zastupam jer mi se čini jedina vjerodostojna, jest ona koja se temelji na ispaši, tj. na cvjetovima u kojima su pčele sisale nektar.
Nevjerojatno je kako u ovo mračno doba za pčele, kada njihov broj rapidno opada, prehrambena industrija i lovci na gastro novitete otkrivaju toplu vodu, u ovom slučaju, med! Točnije, poseban med!
Uobičajena podjela meda, koju i dalje zastupam jer mi se čini jedina vjerodostojna, jest ona koja se temelji na ispaši, tj. na cvjetovima u kojima su pčele sisale nektar (iako ona nikad nije tako isključiva). Bagrem, lavanda, kesten, lipa, kadulja, a kad pčele malo slijeću s cvijeta na cvijet, definiramo ga područjem, poput šumskog, livadnog ili planinskog.
Posljednjih nekoliko godina bilježimo modu pčelinjaka u gradovima pa sve više ljudi započinje sa pčelarstvom na vlastitim balkonima i krovovima.
Sve češće, međutim, čujemo za vrste meda koje navodno imaju veći ljekoviti učinak od domaćih pa su zbog toga i puno skuplje. Što se tiče njihova okusa, ne mogu ništa reći jer ih nisam kušala.
Najneobičniji med na svijetu dolazi iz Turske, elvish. Kilogram navodno stoji 5000 eura. Med se sakuplja u špilji koja se nalazi 1800 metara ispod zemlje, u blizini grada Artvina na sjeveroistoku zemlje. Potpuno prirodna proizvodnja, bez pčelinjaka, te bogatstvo minerala u špilji obogaćuju ga i čine, po sastavu, potpuno drukčijim od svih drugih vrsta.
Pčelari iz okolice 2009. godine primijetili su da pčele redovito lete u špilju, pa su pretpostavili da bi ondje moglo biti meda. Uz pomoć speleologa spustili su se u špilju i s njezinih stijenki skinuli oko 18 kilograma meda koji nije bio u tekućem, već u krutom stanju.
Nakon što su u Francuskoj odrađena ispitivanja o njegovoj kvaliteti, otkriveno je da je izrazito bogat mineralima. Prvi kilogram elvisha prodan je u Francuskoj za 45.000 eura!
Manuka med još je jedan od top hitova, nakon što su brojni sportaši, poput Novaka Đokovića, otkrili da ga redovito konzumiraju. Manuka je vrsta grma koji raste na Novom Zelandu i med koji pčele proizvode uz pomoć njegova nektara ima snažno antibakterijsko djelovanje. Jedini pravi manuka med je onaj s oznakom UMF (unique manuka factor) ili MGO, a brojka koja slijedi znači koncentraciju antibakterijskih tvari, methylglyoxala, prisutnih u mililitru proizvoda. Cijena manuka meda iznosi od 100 do 300 eura po kilogramu, ovisno o koncentraciji methylglyoxala.
Čileanski ulmo med sličnog je sastava i djelovanja poput manuke. Ime je dobio po ulmu, vazdazelenom stablu koje spontano raste po andskim Kordiljerima.
Jedan od najdragocjenijih na svijetu jemenski je kraljevski med sidr. Proizvode ga pčele, male i tamne, koje su se prilagodile životu u pustinji te se hrane isključivo nektarom sa stabla sidra. Med se prenosi u gradove u vrećama od kozje kože i čuva u bundevama. Danas, dok u Jemenu bukti rat, jemenski pčelari rade noću. Izvan Jemena cijena meda sidra dostiže 180 dolara po kilogramu.
Posljednjih nekoliko godina bilježimo modu pčelinjaka u gradovima. Sve više ljudi započinje sa pčelarstvom na vlastitim balkonima, terasama ili krovovima. Godine 2010. i u New Yorku je dozvoljeno "privatno" pčelarenje. Med koji se može kupiti dijeli se po gradskim četvrtima, Bronx, Brooklyn, Harlem, a cijena mu se kreće oko 25 dolara za četvrt kile. Slično se događa i u drugim gradovima u kojima vanjski urbani prostori, poput terasa, balkona i slično, postaju mjesta na kojima, osim proizvodnje povrća i voća, počinje i proizvodnja meda. Govorimo, naravno, o slavnih "nula kilometara"!
:(Još nema komentara