Moj profil

OTOČAC ♥

Da vam predstavim svoj rodni  gradić Otočac. Latinski naziv za Otočac je Bivium. Smjestio se u Gackoj dolini, kroz koju protječe rijeka Gacka. Otočac je smješten na obali rijeke Gacke,  25 minuta vožnje od nacionalnog parka Velebit (blizina botaničkog vrta na Zavižanu i poznato marijansko svetište u Krasnu), preko prijevoja Grezina na Senjskom bilu. Ako putujete željeznicom, vidjet ćete ono najljepše - mjesto rođenja rijeke Gacke. Ako pak stižete zrakoplovom, cijeli kraj vam je na dlanu. Turističku atraktivnost upotpunjuje i rijeka Gacka, jedna od najpoznatijih salmonidnih voda na svijetu i samo 30 minuta vožnje od jadranske obale. Nacionalni park Plitvička jezera udaljen je 50 km. Do zračnih luka Zagreb i Zadar ima 1 sat vožnje.  Otočac je poznat kao Venecija u malom, nikad pokoreni grad! Posjetite najstarije naselje sa hrvatskim stanovništvom, u kojem svaki novi korak priča novu priču o Gačanima i njihovoj povijesti.

Došavši u Gacku dolinu uvjeriti ćete se da ovo nije prostor sav u surom kamenu, naprotiv sve je zeleno: šume, proplanci, livade i ravna polja, rijeka i potoci, jezera, premda je priroda bogata svim krškim oblicima, špiljama, ponorima. Naselja su nehajno raštrkana poljima u podnožju brda. U ovu čaroliju koju stvori priroda, skladno se uklopio čovjek.

Otočac     Prvo spominjanje Otočca vezano je uz benediktinski samostan sv. Nikole-”Mikule v Otočci” – na Baščanskoj ploči 1100. god . Stariji autori /Vj Klajić ,V. Štefanić ,I. Črnčić I,. Ostojić) misle da se radi o Otočcu u Gackoj.       

Valvasarov crtež iz 1689g. najstariji poznati slikovni prikaz grada Otočca i rijeke Gacke. Grafika koju sam si dala jednom umjetniku da mi napravi prema grafiki J. W. von Valvasora iz 1689 g. Zidine starog Otočca dijelom su još vidljive a i dijelom vidljive kao neravnine u travi. Sačuvane zidine dopiru do mosta i ceste prema Šumečici, točnije do starog ulaza u donji grad. Na istočnoj strani su temelji stare župne crkve Sv. Marije Magdalene. Utvrde starog Otočca su na ovoj grafiki nepromjenjene a mnoge otočiće i otok Gacke možemo prepoznati i na Stierovoj veduti- Voda Gacka je na svim stranama nacrtana dosta daleko od zidina Otočca- 

Fortica. pogled na Forticu gdje nije bilo  70-tih ni jedne kuće osim bolnice   tu smo markirali pod  Biologijom  kod prof. Brigite   divna je bila a rodom iz Daruvara i lijepa sjećanja iz gimnazijskih dana.Usput moram spomenuti i profesora Nenada Diklića iz Latinskog i Povijesti inaće je uzgajao koze i bio na kvizu kod Olivera Mlakara.. I svog razrednika Mišu Oreškovića progfesora  Ruskog koji nas je pratio kroz osnovnu i Gimnaziju  i Blaženku profesoricu Hrvatskog.. Ipak su oni na nama  ostavili velikog traga  u razvitku  kroz mladost...da bi bili dobri ljudi...  Ipak je moj tata  meni ostavio  ono nešto št se ne stjeće materijalmnim i zato ti tata  moj pape kako sam  ga od milja zvala  HVALA ti za sve..čak si i Karlu svom unuku onako malenom  ukazao na prave vrijednosti života koje i tvoj unuk  Karlo često spominje..

 Utvrdu Fortica gradili su Senjani s domaćini žiteljstvom 1619. godine, ojačavajući s tog istoimenoga brdašca grad Otočac, koji se nalazio na otoku usred rijeke Gacke, ali i sam Senj koji se branio na prostoru Gacke od osmanlijskih prodora  Više o Fortici ovdje .. 

I pogled na Forticu na brdašcu..danas je mnogo izgrađenih kuća i pogled na centar grada.

Petnaest postaja križnoga puta postavljenih na obronku Fortice u Otočcu doprinos je ne samo religijskim sadržajima u ovom gradu , već za svakog posjetitelja predstavlja i osebujan umjetnički doživljaj

..  Otočka kiparska Kalvarija počinje u podnožju Fortice kompozicijom Presveto Trojstvo. Nastavlja se dalje sa petnaest kamenih stela, koje su postavljene od podnožja Fortice do kapelice Majke Božje Žalosne koja se nalazi gotovo pri samom vrhu brijega, oplemenjuje postojeću vizuru ovog prostora, vraćajući mu već pomalo zaboravljenu memoriju Kalvarije, kako je vjernički puk nazivao drugim imenom ovaj brežuljak.  Petnaest reljefa oblikovanih u bijelom istarskom kamenu vapnencu, veoma jednostavno, jezikom koji je razumljiv svakom gledatelju priča priču, koja počinje poniženjem i mukom, a završava slavom i uskrsnućem. Autori su maksimalno pojednostavili prikaze svodeći ih na bitno nastojeći istaći ono najvažnije.

 Rijaka Gacka  i most na Donjem gradu dijeli  Otočac  na Gornji i   Donji  grad  i kad ga pređemo  je Gornji grad 

Ovdje sam rođena.. bila je to bolnica uz Pivovaru (ogranak Zagrebačke pivovare)....moj rodni grad  i bolnica u kojoj sam rođena davne 1955.g  a uz nju Pivovara koja je zatvorena na 100-godišnjicu svog postojanja.. Inaće je Otočac do 1990 godine imapo 5 uspješnih tvornica a više nema ni jedne  a  neke su bile i evropski eksponirane i uspješne....1DIP Otočac,2. Kosmokemija, 3.Oteks, 4.Kožara 5 ogranak Zagrebačke pivovare Otočka PIVOVARA na slici...6. Autoprijevoz  koji jedino još  egzistira.. No  zato ima 60 kafića u Gackoj dolini uz općinu, banke..poštu Hep...... Park  i prva generacija maturanata  koji smo bučili i prešlo u tradiciju    Osnovna škola Zrinskih i Frankopana Otočachttps://www.coolinarika.com/slika/2184917/

Buran povijesni razvoj Otočca stvara interes za školovanjem mladeži. Tako je 1727. god. u Otočcu počela radom Trivijalna škola, koja je radila uglavnom za potrebe djece krajiških oficira.Kako je interes za školovanje bio zaista velik 1782. godine gradi se prva školska zgrada. Zgrada je u početku bila prizemnica s dvije učionice i stanom za učitelja. U zgradu je bila ugrađena spomen -ploča s tekstom na latinskom jeziku koji u prijevodu glasi: „Škola za poučavanje dječaka  izgrađena 1782. godine od cara Josipa.“  Djevojčice nisu išle u školu do 1805. god. kada je počela raditi posebna škola za djevojčice, a program se znatno razlikovao od škole za dječake.Zgrada današnje Osnovne škole Zrinskih i Frankopana Otočac građena je 30-tih godina XX. stoljeća. Za potrebe pučke škole prvi put je otvorena 1939. godine

Ja sam ju pohađala od 1961-1968 a onda krenula u srednju školu susjednu zgradu odmah iza ugla  tadašnju gimnaziju. 

je preko puta Gačanske kuće  gdje možete jesti domače ličke specijalitete po naruđbi..

  Dobrovoljno Vatrogasno društvo Otočac  osnovano još davne 1868 ga preko puta gimnazije  je   više o njemu ovdje 

Preko puta je MUP  i gimnazija (pohađala  sam je  davne 1969-1973)  danas  Srednja škola  

 Ova zgrada je iz 1960  a samn pogled na nju vraća me na nošenje gableca tati  na građevinu..

Naime ovu je zgradu kao i mnoge u Otočcu gradio taam  moj pape kak sam ga od milja zvala.. sjećanja su živa...mog pape nema više ali puno je izgrađenih kuća zgrada ostalo iza njega. U blizini je policija,  gimnacija  pravoslavna i katolička crkva dijeli ih samo park  i preko puta parka  je pošta i plac.

Svaki grad ima svoj "trbuh" kao npr Zagreb svoj "Dolac"  tako i Otočac ima svoj trbuh ili placu  a kao u svakom manjem mjestu Placa je srijedom gdje se  okupe ljudi svih okolnih sela i šire..jako je živo srijedom u Otočcu- Davno  60-tih kao klinka dok sam raznosila mlijeko ujutro i navečer  i prodavala  sam na štandu s bratićem proizvode iz našeg vrta(krumpir, mrkvu, kapulu itd..)

Idemo dalje i na putu prem Gospiću ili Plitvicama  je s lijeve strabe Hotel Park uz naše korzo..šetalište..U Hotelu smo se skuplali i 70-tih godina  nam je bila popularna votka s tonikom.. pa odlazak u slastičarne..a i na ples u Dom Armije  i  sastav 4+1  (četri+ jedan)--

ovdje sam špancirala… ovo je bio glavni korzo za šetnju… prve ljubavi kroz gimnaziju.. kino dvorana koncerti su se održavali , dolazila putujuća kazališta i gledali smo divne predstave gostujućih glumaca, muzej, slastičarnica do zgrade. Uvijek mi srce zaigra kad dođem pred ovu zgradu.. ovdje je bila i radio postaja Otočac i jedno vrijeme sam bila i na radiu davne 1972 g sa prijateljicom Bobom.. ona sad živi u Rijeci. Ljepa su sjećanja za moj rodni grad—Mogla bih napisati cijeli roman… toliko toga ljepog me veže za ovaj divan grad u sred Gacke doline… i da tko ga upozna.. tko dođe živjet na kraće vrijeme.. svi se rado vraćaju a mnogi su ostali i živjet u njemu  mnogi su profesori, liječnici iz drugih gradova došli na zamjenu a ostali za stalno živjeti jer su zavolili ovaj grad  koji ima ono nešto rekli bismo dušu.... a mene je eto sudbina odvela u Zagreb..obitelj imam ovdje a i u Otočcu, Ličkom Lešću u koe sam se ja zaljubila i često  ga spominjem rijči i slikom..

Ovo je centar grada Otočca ..žila kucavica grada, tu prolazi cesta od Žute Lokve prema Gospiću. U središtu je zavičajni muzej s nekoliko vrijednih zbirki. U ovoj zgradi otpočelo je prvo zasjedanje ZAVNOH-a 13.6.1943-13.06.1953. Danas je to muzej grada Otočca i Gacke i okolnih mjesta. U muzeju je najveća zbirka slika, crteža dokumenatai uporabnih predmeta akademskog slikara Stojana Aralice podrijetlom iz Otočca.. 26.10 je obilježena 70. obljetnica 1. zasjedanja ZAVNOH-a   (1943 god).. Kulturni spomenik grada Otočca  u kojem je kino, radio stanica, muzej, biblioteka i moje djetinjstvo i mladost vezano uz O.Š. i gimnaziju... ♥

Zatim   s desne strane uz  Riječku banku i ovaj restoran Zvonimir tu praslavili smo 40 godina mature

  Odmah malo dalje skrene  se kod negdašnjeg  Hotela Velebit (danas restoran)

u moju moja ulicu  nekad je bila Donja Dubrava ... sad je ulica Stjepana Radića i do škole 15 minuta pješice..tud sam špancirala u školu išla čuvat krave prema Podumu   a to je boilo pola sata hodanja  pa pa španciranje sa kanticama  naime  nosila sam mlijeko navečer i ujutro  oficirušama..  Dizanje u 5h ujutro   a željna mlijeka  jer se moralo sve prodati...  itd.itg...

i *Vila Bubanić*♥ iz Otočca   kuća moje prijateljice  Vesne G. koja je sa mnom išla u O.Š. i gimnaziju a kuća od  njenih djedova,  pradjedova  što bi značilo kuća iz 18 st.

Zračna luka Otočac.  Nekadašnje zračno pristanište na Špilniku postalo je začnom lukom -  Aerodrom Otočac, odnosno važan turistički sadržaj za Grad Otočac.Uređen je 1972-1973. godine.. Na prostoru aerodroma trenutačno je sve podređeno postojećoj travnatoj uzletno-slijetnoj stazi i stajanki... aerodrom za obučavanje letačkog osoblja i sportske potrebe odnosno prema tadašnjim propisima kao sportski aerodrom.    Svjedoci smo da vrlo često na aerodrom slijeću manji sportski zrakoplovi.Za turiste koji žele putem ove zračne luke, vlastitim zrakoplovom posjetiti prirodni fenomen Plitvička jezera (udaljena 20-ak km), osiguran je prihvat i prijevoz uz prethodnu najavu.

Za nekoga to ne mora biti značajna vijest, ali za sve one koji znaju što je tradicija i što kulturno dobro, stavljanje umijeća izgradnje Gacke plavi na listi zaštićene nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske doista je važna vijest. Nije ta vijest važna samo Katedri Čakavskoga sabora pokrajine Gacke iz Otočca kao predlagaču da se plav stavi na spomenutu listu, ta vijest je važna i Gradu Otočcu i religiji Gackoj, i Ličko-senjskoj županiji i cjelokupnoj hrvatskoj kulturi. O čemu se radi?

Sve su fotke moje ovdje osim ove iz zraka  koju sam posudila sa linka 

Ima i zelenila   puno njeguju se vrtovi..i sličice za uživanciju

 I idemo dalje ličkom  ravnicom  do  Čovića -raskrsnice, gdeje možete pojest najbolju ličku janjetinu il` odojka  (kažu najbolju u ličkom kraju) No moratre se naručiti ili nazvati da ispeku..

Moram spomenuti i folkolno društvo  KUD Otočac i da moji Gačani čuvaju tradiciju  naše lićke kape , nošnji  ličkih coklji,   i sve to možemo naći u TZ Otočac kod moje  škole blizu Gačanske kuć u blizini autobusnog kolodvora.

11i na kraju ako vas interesira  pogledajte video o Otočcu

Mnogo toga još nisam spomenula  Planiarsko društvo Otočac  (  bila sam čaln 6 godina )  zatim  Radio stanicu Otočac U kojoj smo ja i Boba moja prijateljica  jedno vrijeme uređivale  muzičku emisiju  koja je smještena u zgradi gdje je muzej, kino, biblioteka

Išli smo u Liku svaki vikend  no mojih roditelja nema (mama 1966 tata 1968 nek im je laka crna zemlja.. U Otočac idem  rijetko  kao i u Ličko Lešće par puta godišnje..obvezno za Sisvete, krštenja, pričesti berme, svadbe i ono   što ne volimo sprovode..tad se i obitelj skupi.  Neznam dali bih mogla živjeti više  dole  možda   teško je to reći  kad sam pustila  korjenje ovdje..tu su mi omladina, prijatelji  a i obitelj je i dole.. brko je već 50 godina  u Zagrebu od svoje 14-te a ja  već 42 godine. Pozdrav  od mene sa ova moja dva slatkiša koji već idu u školu.. i nešto baš   nisam zadovoljna  ovim tekstom, svašta sam htjela ispričati jer sam  opet opširna  a opet dosta toga sam izostavila,  pa do nekog drugog članka  npr  samo o ličkoj kapi  i možda  ličkoj kuhinji  članak je u radnoj verziji već tri godine..

 Ako želite posjetiti ovaj lijep gradić u Gackoj dolini koji je okružen sa okolnim selima  podno brda  i ima svoju posebnu ljepotu jer kroz dolinu  ponosno vijuga  rijeka Gacka   pogledajte  više u TZ Otočac gdje imate više infoi smjernica što vidjeti..gdje jesti, za osvježit se..gdje se odmoriti..                 I pogledajte  članak od mene GACKA

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.