Godine 1962. astronaut Scott Carpenter lebdeći svemirom u kapsuli Aurora 7, stavlja u usta prve svemirske prehrambene kockice, preteče današnjih pločica. One su odgovarale zahtjevima NASA-e, tj. bile su sigurne za zdravlje i nutricionistički bogate.
Svakodnevno, među visokim policama s robom, koje dijele beskrajna samoposluživanja, na dugačke, paralelne prostore, koje u Americi nazivaju linijama, susrećem potrošače-jedače izgubljenog pogleda. Pokušavaju shvatiti "od čega je napravljeno" to što namjeravaju spustiti u kolica i pojesti za večeru. Neki se trude bez pomoći naočala izoštriti sitna slova ili bez rječnika shvatiti što riječi, često od petnaest i više slova, znače.
Te iste potrošače-jedače također susrećem u kafićima, čekaonicama,
autobusima, uredima, dok čitaju savjete nutricionista i dijetologa, nerijetko i
celebrityja, o tome kako i što jesti. U kioscima i knjižarama dio namijenjen
prehrani sve je širi i opskrbljeniji, a zdravi recepti i njihovi čudesni efekti,
kao i brojni rekla-kazala mitovi o dijetama, česta su tema razgovora, a bogme
i žučnijih rasprava.
U doba sveopće informiranosti, mi smo sve bedastiji? I ja sam potrošač-jedač. I ponašam se
kao i svi ostali.
Jedan od tih novokomponiranih proizvoda
o kojem postoje najrazličitija mišljenja jesu takozvane pločice. One su svoje
mjesto pod suncem i u samoposluživanjima pronašle u linijama s opisnim nazivom "žitarice", "dijetetski proizvodi", "grickalice". To me, kao potrošača-jedača, dodatno
zbunjuje.
Posložene su po policama u solo izdanju ili kutijama od po tri, šest
i osam, zamotane u šarenu aluminijsku foliju i predstavljene s lakopamtljivim i
obećavajućim imenima "Ultra Slim Fast", "Power Bar Pria", "Carb Solution", "Power Bar Harvest", "Nature Valley".
Sigurna sam da u zemljama u kojima živite
i na jezicima koje koristite postoje odgovarajući ekvivalenti. Ako ne, uvjerena
sam da je dovoljno da se strpite i pričekate koju godinu. Jer energetske pločice su kćeri našeg
vremena. Kako nas uvjeravaju s reklama, pogodne su za nošenje u torbi ili džepu, jednostavne za konzumaciju, za radnim stolom ili volanom, u parku ili na
ulici. Ne kvare se, ne prljaju ruke, ne rađaju grižnju savjesti. U našim
glavama, alias kolektivnoj svijesti, one su postigle status zdravog proizvoda.
Prve pločice nastaju '60-ih godina kao hrana za astronaute.
Ali da li je stvarno tako?
Nakon kraćeg istraživanja po internetu i samoposluživanjima te mini ankete među poznanicima, zaključila sam da postoji nekoliko glavnih vrsta pločica, ovisno o sastojcima i ulozi.
Prve su tzv. energetske pločice, koje
izgleda prilično ljute nutricioniste, jer je pridjev "energetski" u ovom
slučaju dvosmislen i ne znači da proizvod daje energiju kod dužih fizičkih ili umnih
napora, već da je kaloričan. U prosjeku govorimo o proizvodu koji se sastoji od
ugljikohidrata i šećera te sadrži između 100 i 200 kalorija. Energetske
pločice su marketinški zamišljene kao hrana za sportaše. Dodala bih, i one koji
se takvima predstavljaju. Jer, dok na televiziji možemo vidjeti da vrhunski
sportaši i dalje preferiraju bananu, mi koji se sportom bavimo vikendom ili tek
prije ljeta, volimo pločice kao materijalni dokaz naše ozbiljno promišljene
odluke.
Postoje i pločice koje su dio određene dijete te sadrže samo bjelančevine i odgovaraju zahtjevima hiperproteinskih dijeta.
Sljedeće su pločice namijenjene onima koji žele smršaviti. Više manje su predstavljene kao zamjena za cjelokupni obrok. Kao takve trebale bi sadržavati sve potrebne hranjive tvari, ugljikohidrate, bjelančevine, masti, minerale i vitamine, u točno određenim odnosima. Mogu biti korisne onima koji se trebaju strogo držati broja unesenih kalorija. Također postoje pločice koje su dio određene dijete ili režima prehrane, na primjer, koje sadrže samo bjelančevine i odgovaraju zahtjevima hiperproteinskih dijeta.
Osim toga, pločice možemo podijeliti
prema sastojcima, mada vam ne savjetujem da se upuštate u njihovo otkrivanje na
pakovanju. Gubitak vremena. Slova su mala i čitav kvadrat s prehrambenim
karakteristikama je stisnut na trećinu, u boljim slučajevima polovicu,
pakovanja svake pločice od desetak centimetara. Osim toga, za prepoznavanje
sastojaka trebalo bi imati položen tečaj o nutricionizmu ili barem četvorku iz
kemije.
Ukratko, ništa što bi moja baka prepoznala kao hranu. Jedino što
potrošačima-jedačima preostaje je oko, nos, nepce i razum. Veliki broj pločica
je napravljen, vidi se na prvi pogled, od žitarica, na primjer, rižinih ili
zobenih pahuljica.
Neke pak, od samljevenih žitarica, pretvorenih u vrstu
mekanog tijesta, što se djelomično vidi, djelomično prepoznaje u ustima.
Zaslađivači idu od šećera, preko melase, do meda, a dodaci od suhog voća,
orašastih plodova, čokolade do karamela i maslaca od kikirikija.
Masti je malo
teže vidjeti, a još teže prepoznati, pa ću samo reći da piše da ih ima. Čak i
onih s crnog spiska. Što se tiče minerala i vitamina, njih ionako već dodaju u
sve i svašta, pa je najbolje ne obazirati se.
Bez obzira što su pločice za nas još uvijek tajanstveni
proizvod, statistike kažu da ih sve više jedemo. Samo u prošloj godini,
Amerikanci su na njih potrošili čak 1,4 milijarde dolara, što u odnosu na
prijašnje godine znači veliki rast. Željeli mi to priznati ili ne, pločice
postaju dijelom naše prehrambene kulture.
Energetske pločice su marketinški zamišljene kao hrana za sportaše.
Ako vam se pločice sviđaju iz svih gore navedenih ili izostavljenih razloga, ali ste control freak, možete ih napraviti i u kućnoj radinosti. Zagrijte med, šećer, rižin slad ili neki drugi zaslađivač i masnoću, najbolje maslac. U toplu smjesu dodajte žitarice u obliku pahuljica, orašasto i suho voće, čokoladu, začine, što god vam padne na pamet. Raširite na vodoravnoj podlozi, poravnajte i ostavite da se suši. Osušeno režite i uživajte!
Tek da ne bude zaboravljeno, prve pločice nastaju '60-ih
godina kao hrana za astronaute. Zvale su se Space Food Sticks i možemo ih
zahvaliti Howardu Baumanu, glavnom prehrambenom tehnologu tvrtke Pillsburry
Company.
Godine 1962. astronaut Scott Carpenter lebdeći svemirom u kapsuli
Aurora 7, stavlja u usta prve svemirske prehrambene kockice, preteče današnjih
pločica. One su odgovarale zahtjevima NASA-e, tj. bile su sigurne za zdravlje i nutricionistički bogate. Kad smo stigli do faze Apollo misija, svemirske
kockice su već postojale u šest različitih okusa, među kojima čokolada, karamel
i maslac od kikirikija. Ne preostaje nam nego pogađati što će jesti prvi ljudi šećući
Marsom?!
Svijet pločica sve je raznolikiji.
:(Još nema komentara