Mislim da sam jedina ovdje što se hvali neuspjelim kreacijama iz kuhinje i još očekuje za to riječi pohvale. E pa i danas sam imala takav dan.
Prvog maja slavili smo, kao i unatrag ihahaj godina i rođendan moga sina (hajd dobro nije ihahaj ali...). Danas je na posao trebao nositi kolače, red je je li, pa sam odlučila dodati još nešto, osim torte. Izbor je pao na princes krofne, jer mi je to skoro pa rutinski posao, od kad su mi se kao mladoj domaćici, samo jednom omakle i to baš kad sam se htjela pohvalit :D. Otvorim recept na coolki i krenem u izradu, ali kao i obično pametujem, pa ne dopuštam sebi gimnasticiranje šetnjom od kuhinje do kompa u dnevnoj sobi, a bome stigla me zaboravnost, ne znam je li to odmah sa penzijom doš'o i bonus, no doš'o je ...nepozvan. Sve sam radila po propisu i slovu sa recepta, nisam zaboravila ;), ali jaja ...da im jaja, k'o da su morala bit ekstralardž 😛 , pokvarila koncepciju i cijeli prvi pleh. Izgleda sve moje neuspjehe u receptima zdušno kvare jaja. Hm, o tome bih morala porazmislit i odlučit se hoću li se borit protiv njih (jaja mislim), ili ih prihvatit kakva jesu pa šta bude. Prvi dio recepta dobro proš'o. Skuhala sam vodu, margarin, malkice soli i šećer, dodala brašno... eh da vaga mi ne radi, zovem sina da mi kupi baterije i odokativno stavim brašno. Vidiš možda je i tu kvaka. Možda je bilo manje nego potrebno po receptu brašna, a jaja ... veeelika, rijetkiš sami. Ma trebalo mi je bit jasno da će to ispasti palaprinceze (palačinka-princeze:D), ali sam pametna kakva jesam sve lijepo iz šprice na papir u tepsiji ... Zapravo mi nije ni trebala šprica, tijesto je jednostavno curilo van, ali sve sam si govorila u sebi da će to narasti u rerni, samo da ne otvaram :D... I naraslo je, samo ne u visinu nego u širinu :), otprilike 'vako k'o ja 😁 . E otuda sam ih od milja nazvala palaprinceze.
Dolazi sinak, gleda tepsiju ispečenih i pita šta je to, velim ja promašena investicija, krećem u drugu.
Napravila sam drugu turu tijesta, krema se već hladi i to dupla mjera. Htjela sam da budu bogate kremom. Ove iz "promašene investicije" jedem onako bez kreme i fine mi, pa sve jednu po jednu njam-njam, dok se peče nova tura onih "pravih" princeza. Druge nisam ni htjela radit špricom. Mogla sam ih oblikovat rukama u kuglice, ali nisam, nego onako sa kašike bacala na papir. Nisam se ljutila ni njih ni na sebe... ma ni na vagu, samo sam htjela završit na vrijeme, jer sam utuvila sebi u glavu da i njih spremim sinu za posla i gotovo. I bilo je gotovo :). Sve na vrijeme, puuuune kreme, posute šećerom. Ma lutke prave, prave princeze.
One palaprinceze sam po dvije spajala ostatkom kreme, posula šećerom i poslužila nama uz kavu. Mislite da je ostala ijedna? E nije bome. Tako samo evo da se pohvalim kako i promašena investicija može bit slatka, k'o prava ;).
:(Još nema komentara