Quiche, slasna slana pita

Svoj prvi quiche pojela sam u rustikalnom restorančiću nekog belgijskog gradića, prije 10-ak godina. Bio je s vrganjima i finom rumeno zapečenom koricom, a mirisao i izgledao zavodljivo, bar onoliko koliko mu je i sam okus bio. Pripremu quicha sam savladala nekoliko godina kasnije, a početno oduševljenje još uvijek nije splasnulo, samim tim što osnova ostaje ista, a uvijek drugi sastojci, prilagođeni ponudi i godišnjem dobu nadopunjuju nadjev i ne ostavljaju prostora monotoniji.

Jela slična možemo pronaći i u drugim svjetskim kuhinjama, a ukusne pite s nadjevima poznate su u engleskoj kuhinji još od 14. stoljeća.

Quiche je slana otvorena pita koja se sastoji od podloge od tijesta, najčešće prhkog; od jaja, masnoće, brašna i malo soli, ponekad i lisnatog i kreme od jaja, mlijeka ili vrhnja. U osnovi umijesimo tijesto i to nastojimo učiniti što brže, kako se poslije pri valjanju ne bi lijepilo, ostavimo da odstoji u hladnjaku neko vrijeme (minimalno pola sata) i razvaljamo. Brašno pred pripremu tijesta prosijemo da bi postalo prozračnije i rahlije. Kako bi prhko tijesto bilo kvalitetno, mijesimo hladne sastojke, a podjednako su nam hladne i ruke. To ćemo najlakše postići uranjanjem ruku pod hladnu tekuću vodu. Pita se peče u plitkom okruglom kalupu, prije dodavanja nadjeva, prekrivena papirom za pečenje ili zajedno s nadjevom.

Nadjevi mogu biti raznoliki, a quiche obično podnosi sve. Od povrća poput brokule, špinata, blitve, koprive, poriluka, šparoga, gljiva, sira, mesa, lososa, rakova, školjkaša i drugog. Nadjev se dodaje kremi od jaja, mlijeka i vrhnja i peče na već pripremljenoj podlozi od tijesta. Quiche se može servirati kao doručak, predjelo, ručak, večera ili prilog ovisno o prigodi i preferencijama.

Pećnica se grije na 200°C, u pekač se postavi razvaljano tijesto debljine približno 5 mm da prekrije dno i stjenke. Izbodeno vilicom tijesto se puni nadjevom od vrhnja, soli, papra i sira. Osobno u quichu preferiram mozzarellu. Quiche se najbolje peče na gornjoj rešetki i ostavi da se hladi u pekaču. Možemo ga dekorirati trakicama od tijesta ili komadima rajčice.

Po svojim slanim pitama Francuska je poznata diljem svijeta, ali manje je poznato da najslavnija pita, Quiche Lorraine, originalno potječe iz ruralnih krajeva Njemačke, odakle je iz srednjeg vijeka došla u Francusku. Njemačka riječ za kolač "küche" izgovarana narječjem iz francuske pokrajine Lorraine, postala je "quiche", a kako znamo quiche uskoro postaje simbol francuske kuhinje. Jela slična quichu možemo pronaći i u drugim svjetskim kuhinjama, a ukusne pite s nadjevima poznate su u engleskoj kuhinji još od 14. stoljeća.

možemo dekorirati trakicama od tijesta ili komadima rajčice.

Quiche Lorraine je i danas najrazvikanija slana pita s nadjevom od dimljene slanine i sira pomiješanog s kremom od jaja i vrhnja. Sir je dodan nešto kasnije. Tradicionalno francusko jelo jede se za doručak, ručak i večeru, a servira se toplo i hladno.

I jedan zanimljiv detalj. Spisatelj Bruce Feirstein je, u svojoj uspješnici "Real men don't eat quiche", na duhovit način nastojao prikazati quiche kao stereotipnu žensku hranu u kontekstu američke kulture. Koliko mu je to uspjelo ne znamo, ali pomno promatrajući primijetili smo da se quichu podjednako vesele muškarci kao i žene.
Niste li još, unesite dašak Francuske u svoje domove. Probajte slasni slani quiche.