Nekoliko godina prije nego sam je uspjela nabaviti, rabarbara je rasla u cvjetnjaku moje susjede, a ja je uopće nisam zamjećivala. Ustvari, vidjela sam neko veliko, zeleno lišće i pitala se zašto ta žena dozvoljava tolikim listovima da joj „guše“ cvjetnjak?
A onda sam na internetu naišla na članak o ovoj izuzetno zanimljivoj i ljekovitoj biljci. Htjela sam je i ja imati, jer rabarbaru bi trebao svatko imati u svome vrtu, samo gdje je nabaviti? U jednom razgovoru sa susjedom, slučajno smo se dotakle i priče o rabarbari, pa sam ostala zapanjena da je ono veliko, što joj „guši“ cvjetnjak ,ustvari, rabarbara.! Ha – znači, i ja ću je imati na proljeće. No, susjedi se baš tog proljeće rabarbara nije pojavila iz zemlje. Eto ti vraga – baš sada , kada sam bila sigurna da sam nabavila ovu toliko traženu biljku, nje nema! Ispostavilo se da to i nije velika tragedija – ubrzo sam je dobila od susjedine sestre iz Gorskog kotara. Bio je to veliki gomolj kojega sam razdijelila na tri dijela i sva tri posadila. Sa velikim sam zanimanjem pratila hoće li mi ovo traženo povrće niknuti iz zemlje! I dočekala sam taj dan koji me je posebno obradovao – maleni, namreškani vrhovi tjerali su iz zemlje (na Coolki je kasnije taj izdanak prozvan „Mozak svemirca“ )i nakon kratkog vremena počeli dobivati lijepe, velike zelene listove sa crvenkastoljubičastim širokim stabljikama koje izlazile iz zemlje - iz samog korijena biljke.
Te je godine rabarbara prilično ojačala. Na jesen sam je prekrili sa dosta lišća da ne smrzne preko zime, pa smo u rano proljeće slijedeće godine ponovno gledali, sada već prilično ojačanu i razgranatu rabarbaru kako raskošno raste u našem vrtu.
Već nakon nepunih mjesec dana, jedna je rabarbara počela bacati cvijet.Znatiželja me je „pucala“ dok se cvijet nije potpuno otvorio.
I stvarno je predivan - prilično visoko naraste – razgranat i ne potpuno bijel – više blijedo-žute boje.
Vrlo dugo cvjeta, pa sam uspjela i sjemenje skupiti.
No, kada rabarbara počne cvjetati zatvrdnu listovi, pa je dobro zametak cvijeta odrazati.
Ti debeli zatvoreni cvijetovi su jestivi i mogu se napraviti kao brokula - isprobala sam i to. Odlično je!
Od kada sam posadila rabarbaru, dosta sam o njoj čitala u literaturi i naišla na zanimljive podatke. Naime, rabarbara potječe iz Azije, iz biljne je porodice dvornici, u Kini se uzgajala još prije 3000 godina, a u Europu ju je donio, tko drugi, nego Marko Polo oko 1600. godine, pa se u 18. stoljeću širi Europom. Postoje mnoge vrste rabarbare uzgojene kao medicinske biljke i kao biljka za ljudsku ishranu.
Rabarbara je višegodišnja biljka koja može imati životni vijek i do 30 godina, a u uzgoju je obično 7 – 9 godina. Naraste i do 2 metra. Tvori snažne grmove s velikim, prizemnim listovima na dugim i mesnatim peteljkama. Korijen joj je jak, mesnat i razgranat na korjenčiće. Rabarbara se uzgaja i iz sjemena, ali je uobičajen vegetativan način razmnožavanja reznicama i to tijekom proljeća ili u jesenskom razdoblju od nekoliko godina stare biljke. Izvađeni korijen dvogodišnje biljke razreže se na 3-4 dijela (reznice), a od podanaka starijih biljaka može se dobiti 5-6 reznica pri čemu svaka treba ima 2-3 dobro razvijena i zdrava pupa. Najbolje ju je zasaditi najprije u zasebnu posudu da bi ojačala, pa je onda presaditi u vrt i to u proljeće do kraja ožujka, ili u jesen do sredine listopada. Za vrtove su posebno prikladne sorte s crvenim stabljikama koje imaju blagu kiselinu.
Pronađite joj mjesto u vašem vrtu – vlažno mjesto i tlo dobro pripremljeno kompostom, razgrađenim gnojem ili drugim organskim gnojivom i slojem malča. Na tako pripremljenom mjestu, rabarbara može ostati osam i više godina. Rabarbara se ne može uklopiti u plodored zbog razgranatih listova, ali dobro podnosi blagu sjenu ispod voćaka i razmak između biljaka od najmanje 1 metra.
Ranu berbu i brzi rast u proljeće dobit ćete ako preko prvih pupova postavite kantu, najbolje prozirnu, pa će u tako toplom kućištu početi brže rasti i već krajem ožujka možete je brati. Za ishranu se koriste samo stabljike, jer listovi sadrže tvar antrakinon koja u većim količinama može biti otrovna i izazvati alergijske reakcije. S berbom se može započeti u drugoj godini uzgoja i to svega 3 do 4 lista po biljci, a tek u trećoj godini berba nije ograničena (može se brati svakih 7-10 dana). Kako bi na stabljici ostao što manji ožiljak, peteljke su uhvate što bliže bazi i otkinu naglim pokretom ruke.
Rabarbara ima fini kiselkasti okus zbog visokog sadržaja voćnih kiselina, prvenstveno jabučnih kiselina, ali i dosta mineralnih tvari i vitamina. Za očekivati bi bilo da zbog svoje kiselosti posjeduje dosta vitamina C, međutim sadrži puno više vitamina B. Bogata je kalcijem, kalijem,magnezijem i manganom, a sadrži i antikancirogena svojstva.
Ljekovito djelovanje rabarbare je vrlo široko, a najčešće se upotrebljava njen korijen za čajeve, kao prašak i tinktura. U pučkoj medicini rabarbara se upotrebljava za liječenje bolesti jetre, želuca i crijeva, konstipacije, bolesti neuralgije, visokog tlaka, povišenog kolesterola u krvi, a Kinezi za rabarabaru znaju reći da je čarobna biljka koja čudotvorno obnavlja organizam poradi velike ljekovite moći koju posjeduje, ali znaju i za njenu drugu stranu, tj. štetno djelovanje – ne smiju je uzimati trudnice, a ne preporučuje se niti osobama oboljelim od reume i gihta, s kamencima na bubrezima kao niti osobama s povišenim vrijednostima mokraćne kiseline u krvi.
Iako je povrće, rabarbara se koristi kao voće – kao dodatak kompotu od jabuka može se prirediti i za djecu, za džemove i marmelade, kod priprema peciva, savijača, ali i za pikantne umake, salate ili juhe. Najpoznatije su pite od rabarbare koje su tradicionalni dio ručka u SAD-u za Dan nezavisnosti.
Rabarbara mi je najveća radost u vrtu,
pa je ovaj članak (uz recept crvene pite – kombinacija s bananom i jagodama) mali doprinos velikoj popularnosti koja vlada za njom u posljednje vrijeme .
:(Još nema komentara