Omega-3 masnoće učinile su plavu ribu zvijezdom nad zvijezdama, nekom vrstom eliksira mladosti i zdravlja, namirnicom koja nije zabranjena ni u jednoj dijeti koja je trenutno na snazi.
Naziv "plava riba" zapravo nema znanstvenu podlogu. Podjela na bijelu i plavu djelomično odgovara podjeli na bijelo i crveno meso, te nam uglavnom služi kako bi se lakše snašli među raznolikom ponudom.
Oznaka boje dolazi s ribljeg hrbata, koji je kod određenih riba plavkast, ponekad tamno-zelen ili ljubičast, dok je istovremeno donji dio ili trbuh srebrnkast. Na sreću, radi se o ribi izvrsnog okusa, kojom je naše more bogato, pa je možemo nabaviti po vrlo dostupnim cijenama. Što sve skupa ne čini njezino najvažnije obilježje. Ono se zove omega-3 i skriveno je u njezinom mesu.
Nekad, dok nismo znali da se masnoće dijele na dobre i loše, plava riba je bila ona siromaha, ona koja bi se uhvatila u mrežu slučajno, koja se nosila kući umotana u novine i jela radnim danom za marendu. Danas više nije tako. Omega-3 masnoće učinile su plavu ribu zvijezdom nad zvijezdama, nekom vrstom eliksira mladosti i zdravlja, namirnicom koja nije zabranjena ni u jednoj dijeti koja je trenutno na snazi.
Naše najdraže "plavušice" su sardine, skuše, inćuni, lokarde, papaline, koje treba, ako je ikako moguće, baciti na gradele, jesti rukama, uz dvije rajčice ili malo blitve i maslinovog ulja. U nedostatku gradela, može poslužiti i pećnica, kao i tava za prženje (zbog jakog mirisa, ne savjetujem u vrijeme južine!).
U grupu krupnije plave ribe spadaju tuna, gof, palamida, sabljarka. Zbog svog izgleda, kao i čvršćeg mesa, one pružaju različite mogućnosti korištenja u kuhinji, od raznih brodeta i ribljih juha, do zamotuljaka od sabljarke, pirjanja u tavi s maslinama, kaparima, peršinom, rajčicama, krušnim mrvicama, sve do grožđica i pinjola.
Zbog kvalitete mesa, krupnije "plavuše" pokazale su se savršene za konzerviranje u ulju ili soli. Navika koju su započeli Englezi još u 18. stoljeću.
:(Još nema komentara