Gastronomski stručnjaci slažu se da razumijevanje pojedine svjetske kuhinje ovisi i o načinu pripremanja riže. Ova jednostavna žitarica nalazila se kroz povijest na mnogim kraljevskim stolovima; kao pilav, rižoto, sushi, paella...
U svijetu se uzgaja više od 40 000 vrsta riže, a grubo se može podijeliti u rižu dugog zrna, srednjeg zrna i kratkog zrna (tzv. okruglu rižu). Sve su ove vrste s nutricionističke strane podjednakih vrijednosti, a razlikuju se u teksturi, izgledu i okusu. Postoji i divlja riža, ali pod tim se nazivom podrazumijeva sjeme vodene trave.
U nekim jezicima "jesti" zapravo znači "jesti rižu", a "riža" i "hrana" obilježavaju se istom riječi: "" u kineskom i "" na jeziku tai.
U rižu dugog zrna ubraja se riža čija je dužina zrna četiri do pet puta veća od debljine, a najpoznatije su aromatične riže poput tajlandske vrste jasmin i indijske vrste basmati. Aromatične riže, inače, imaju okus koji lagano podsjeća na pržene lješnjake ili kokice. Basmati se uzgaja u Indiji i Pakistanu, a zanimljivo je da zrna pri kuhanju "rastu" u dužinu, umjesto u širinu, što je slučaj kod ostalih vrsta riže. Idealna je za pripremanje indijskih jela i poslužuje se uz curry. Tajlandska riža jasmin je nježne teksture i okusom slična basmati riži.
Riža srednjeg zrna nešto je okruglija i sočnija od one dugog zrna, a osobito je omiljena u pojedinim azijskim i latinoameričkim kulturama. Često se upotrebljava za kremaste deserte i pudinge. Poznate talijanske vrste arborio i carnaroli ubrajaju se u rižu srednjeg zrna. Arborio riža najpopularnija je za pripremu rižota, a od nje se rade i ukusni pudinzi.
Riža kratkog zrna gotovo je okrugla; puna je škroba, kuhana se lijepi i zato je prikladna za jedenje štapićima ili rukama. Najčešće se upotrebljava za razna rižota, paelle i pilav. Sambal riža, koja se uzgaja u Kini i jugoistočnoj Aziji, te japanska ljepljiva riža ("Sticky"), od koje se radi sushi, pripadnice su skupine kratkog zrna. Japanska slatka riža osobito je ljepljiva, a kod kuhanja dobiva proziran izgled, pa je odlična za pripremu rižinih valjušaka i kolačića koji se stavljaju u kalup (npr. japanski mochi).
Rižu u trgovinama možemo dobiti kao integralnu tamnu ili rafiniranu bijelu. Iako smeđa sadrži više vlakana, vitamina E, fosfora i kalcija, i bijela je riža dobar izvor vitamina B, željeza, fosfora i magnezija.
Riža u svijetu
Više od tri milijuna ljudi dijeli tradiciju i kulturu jedenja riže. U dalekim selima jugoistočne Azije hrpica riže jednako se cijeni kao i grumen zlata. Neke civilizacije štuju je kao božanstvo: kao Mae Posop u Tajlandu, Tisnawati u Indoneziji, Inkapati na Filipinima, Ninigino-mikota u Japanu ili Annapurna u Indiji. U mnogim je kulturama simbol plodnosti. I u modernom Japanu riža se smatra srcem cjelokupne kulture. Duž rijeke Senegal u zapadnoj Africi seljaci dočekuju goste posebno pripremljenim jelima od riže.
Najveći dio svjetske proizvodnje, oko 90 posto, odvija se u Kini; riža najbolje uspijeva u toploj klimi s obiljem padalina. Gdje god rasla: u deltama i dolinama azijskih rijeka, na obroncima Himalaja, u afričkim prašumama ili u suhom području Srednjeg istoka (ne uspijeva jedino na Antarktiku), riža čini velik dio života, ona znači hranu, slavljenje, način života.
U nekim jezicima riječ "jesti" zapravo znači "jesti rižu", a "riža" i "hrana" obilježavaju se istom riječi: "shi fan" u kineskom i "Kin khao" na jeziku tai.
Čak i u dijelovima svijeta u kojima uzgajanje riže nema toliku tradiciju rado se jede i prihvaća kao neizostavna namirnica.
Amerikanci i Europljani uglavnom je jedu kao zrna, najčešće u službi priloga glavnome jelu, dok se drugdje u svijetu riža jede kao glavno jelo. Najveći izvoznik riže je Sjeverna Amerika, iako čini samo 2 posto svjetske proizvodnje. To samo pokazuje golemu razliku u potrošnji riže u Americi i, primjerice, Kini.
:(Još nema komentara