Slavonija

Geografski položaj

Slavonija je jedna od najvećih pokrajina koja se smjestila u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, u južnom dijelu Panonske nizine, između rijeka Drave, Save i Dunava. Slavonija je brežuljkasta plodna ravnica bogata oranicama, pašnjacima i šumama, ima kontinentalnu klimu, pa je i poljoprivredno najrazvijeniji dio zemlje. Na poljima se najviše uzgajaju pšenica i kukuruz, ali i industrijske kulture. Razvijeno je i stočarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo te lovni i seoski turizam.  

Povijesni utjecaj

Područje današnje Slavonije bilo je dio Rimskog carstva, a u 5. stoljeću nakon napada Huna, dolaze Avari i Slaveni koji je i naseljavaju. U 9. stoljeću Franci uspostavljaju kneževine kojima upravljaju hrvatski velikaši, a potom i kralj Tomislav za čije vladavine ovo područje dobiva i svoje ime. Na samom kraju 17. stoljeća postaje dio Austro-Ugarske, potom Kraljevine Jugoslavije, a nakon 2. Svjetskog rata Hrvatske u okvirima SFRJ. Nakon proglašavanja samostalnosti 1991. te borbe za okupirane dijelove, 1998. Slavonija u cijelosti postaje dio Republike Hrvatske.

Osnovne karakteristike kuhinje

Zahvaljujući pitomom podneblju i plodnoj zemlji te kulinarskoj mašti i otvorenosti za nove okuse njenih stanovnika, slavonska kuhinja je vrlo zanimljiva, ukusna i raznolika. U brojnim se slavonskim jelima nastalim tijekom duge i vrlo burne povijesti osjeća utjecaj različitih kuhinja; turske, arapske, mađarske, vojvođanske i bosanske, ali i dalmatinske, zagorske i ličke. Bez sumnje u Slavoniji se uvijek i u svim prilikama dobro i obilno jelo. Nakon cjelodnevnog napornog rada na polju, u voćnjacima i u stajama, radišni i marljivi Slavonci od pamtivijeka uživaju u primjerenoj težačkoj, kaloričnoj, masnoj, slanoj i vrlo začinjenoj, ljutoj hrani. No, u Slavoniji se ne jede samo zbog potrebe već i zbog uživanja.

Gostoljubivi i veseli Slavonci koriste svaku raspoloživu prigodu za opuštanje uz posebna, svečana krepka i slatka jela koja se služe u posebnim prilikama, za žetve, berbe i kolinje, rođenja, vjenčanja te za vjerske blagdane. Naravno, slavonska kuhinja je i plemenitaška i građanska (u njoj se osjeća upliv gastronomije Pešte i Beča) te između ostalog obiluje profinjenim jelima od mesa, posebno teletine i divljači spremljenim s ukusnim umacima, marinadama i nadjevima.   

U brojnim se slavonskim jelima nastalim tijekom vrlo burne povijesti osjeća utjecaj različitih kuhinja.

Specifične namirnice i tradicionalna jela

Zahvaljujući plodnim oranicama, rodnim voćnjacima i vinogradima te dvorištima s peradi i stokom, ali i šumama s divljači i šumskim plodovima, rijekama i jezerima bogatim ribom, slavonska se kuhinja temelji na raznolikim svježim i prvoklasnim namirnicama, mesu, žitaricama, povrću i voću. Na tradicionalnom slavonskom jelovniku mnogo je jela od mesa, najčešće svinjetine i peradi, ali i ribe, teletine, zečetine i janjetine te divljači. Meso se sprema na različite načine, no posebno su omiljena pirjana jela različite gustoće, poput gulaša i paprikaša, među kojima je najpoznatiji čobanac koji se izvorno kuha od janjetine ili ovčetine, pa perkelt, vrsta gulaša s mnogo mljevene crvene paprike.

Slavonija je poznata i po suhomesnatim proizvodima od svinjskog mesa, kulenu, kulenovoj seki, slanini, kobasicama, šunki, tlačenici ili švarglu, krvavicama te čvarcima. Područje obiluje i riječnom ribom pa tako i jelima od šarana, soma, smuđa i kečige, koja se tradicionalno spremaju u kotliću, poput legendarnog ribljeg fiša ili peku na rašljama na žaru (šaran na rašljama). Od raznolikog povrća spremaju se prilozi i glavna jela te svježe, ukuhane ili ukiseljene salate. Najviše se kiseli zelje, krastavci i paprika, sprema ajvar i sataraš, odnosno na luku pirjane paprike i rajčice, koji se jede kao prilog.
K tome, jela od mesa pirjaju se s paprikama, rajčicama i krumpirima, dok se, najčešće od graha, krumpira, kelja i kiselog kupusa kuhaju različita variva, sa ili bez mesa. Mesna i povrtna jela se zgušnjavaju zaprškom od masti, brašna, češnjaka i mljevene crvene slatke paprike. Mljevena ili tucana slatka i slana paprika je i najomiljeniji slavonski začin koji se dodaje u gotovo sva krepka jela, a posebno u suhomesnate proizvode.

Paprika je neizostavna i za začinjavanje svježeg sira, kojeg baš kao i mlijeka te maslaca, sirutke i vrhnja ne nedostaje na slavonskom stolu. Posebno je omiljeno jelo satrica, svježi sir s vrhnjem, sjeckanim mladim lukom i tucanom sušenom crvenom paprikom. Slavonci uživaju i u voću, najčešće šljivama, jabukama i kruškama koje se sušenjem ili ukuhavanjem spremaju za zimu. Voće, orasi i bademi naveliko se koriste i za pripremu kolača, a od šljiva se peče i rakija.

Gostoljubivi i veseli Slavonci koriste svaku raspoloživu prigodu za opuštanje uz posebna, svečana krepka i slatka jela.