Strast za kuhanjem pretočena u 1000 recepata

Za nekoga tko je i ranije kuhao u životu dolazak na Coolinariku najčešće predstavlja prekretnicu kada osjećate da vas ona vuče da spremate nove stvari. U kuhinju se odlazi s radošću, i zapravo kuhanje postaje hobi, jedna strast koja se nikako ne može objasniti onima koji ga poimaju kao besmisleno ili kao gubljenje vremena. Domaćice današnjice uvelike se razlikuju od onih prije samo desetak ili dvadesetak godina, pa tako i naša anarad više ne nosi za sobom svoje papire u kuhinju, već laptop. A osim ovog pomagala digitalnog doba, tu se obavezno mora naći i digitalna vaga. To je jedina garancija da će vam recepti ispasti kako treba – preciznim, a ne odokativnim mjerenjem.

Staž naše anarad na Coolinarici koji seže još od 2005. godine dobio je ovih dana svoj jubilarni predznak. Ana je objavila svoj 1000-ti recept, pojam koji svakako s poštovanjem treba izgovoriti. A ona ionako za sve krivi "gene" 🙂. Njezin pradjed po ocu je davnih '30-ih imao pekaru na Banovom Brdu, a kako svi kažu da ona liči na tu stranu porodice, smatra ga pravim "krivcem" za svoju strast za kuhanjem. 😉

Sigurno ste se i sami zapitali odakle joj svi ti recepti. Stvarno ćemo se ovih dana morati malo pozabaviti ovom tematikom... Ana kaže da ih je oduvijek sakupljala – ima ih u knjižicama još od početka svog gazdovanja u kuhinji (otkad se udala 😉 ), još uvijek čuva gotovo sve časopise koji su nekada izlazili, a da imaju veze s kuhanjem. Čak joj i susjeda, koja zna da Ana voli kuhanje, daje sve što nađe kod sebe, a i ona ih ima puno. I naravno, da ne zaboravimo  internet i općenito sve talijanske ili engleske stranice o kuhanju. Odatle je izvukla i Najlakše knedle sa šljivama kao i Njoke iz rerne, jednostavna ali fina jela koja su se uvelike primila i u vašim kuhinjama. Tako da ako prošećete njezinom bogatom kolekcijom, zasigurno ćete pronaći jednu kombinaciju "starih"  i "novih" recepata. Pa nije ona uzalud bila cool chef 😉 A Ani je ionako potajna želja da tiska svoju knjigu recepata, za koju sigurno neće imati problema s nedostatkom materijala!

Na bijelom tanjuru voli vidjeti crvenu i zelenu boju hrane, a što se tiče oblika nema neki poseban koji voli. U zadnje vrijeme rijetko odlazi po restoranima, jer je toliko jela isprobala kod kuće i ima nekako kritičan stav prema takvoj hrani. Ono što bi voljela isprobati u nekom dobrom restoranu, a da to inače ne bi spremala kod kuće, je jastog.

U njezinoj joj kuhinji najčešće pomažu kćerke, mlađa malo više nego starija ;), a kod nabavke namirnica suprug, jer ih Ana nabavlja po velikim supermarketima i na pijacama. Zapravo, kad malo bolje razmisli, koliko jako voli kuhati, toliko i ići u nabavku, pa to uistinu rijetko radi netko drugi umjesto nje.

Od novijih recepata na prvu ju je osvojio "Kolač sa šljivama i kruškama", dok je također nedavno i imala priliku isprobati i jedan drugi, koji je bio totalni promašaj. Iako se to po sastojcima  ne bi nikada reklo, bio je katastrofa. Izgledom. Kraj takvih Ana u svoju knjižicu bilježi jedno veliko"NE".

Bacite Anu na pusti otok, ali joj ne zaboravite ostaviti brašno, sol, kvasac, vodu, ulje i sezam. Za tijesta, pogađate naravno, njezinu veliku strast. Odlučna kakva jest, zasigurno bi se kod vas izborila za još neke grickalice, a kako je ovisna o začinima, morala bi i njih imati sa sobom. A i pouzdano znamo da se jako dobro snalazi u nepoznatom prostoru, ako joj se ostave detaljne upute ;). Omiljena peciva su joj Slane pogačice s maslinama i orasima, a od slatkog se jedva odlučila za Mak trougao. Svi mi imamo neki svoj "comfort food", a Ana ih ima nekoliko 🙂 : kačamak od bijelog kukuruznog brašna sa sirom, proju, mekike, gibanicu...  Nismo ni sumnjali da je Ana veliki majstor u kuhinji, pa tako joj nije problem niti pripremiti hranu i za 30 do 50 ljudi.

S obzirom da joj to nije profesija, Ana uistinu najviše voli biti u kuhinji! Draga Ana, želimo vam da i nadalje uživate u toj prostoriji koja vas toliko ispunjava, a nas obogaćuje novim sadržajima. Srdačne čestitke!