Tjelesne aktivnosti u prvim godinama života – hvatanje, puzanje, hodanje

U članku o valjanju kao prvoj tjelesnoj aktivnosti djeteta objasnili smo valjanje kao jednu od osnovnih kretnji u razvoju djeteta, a u ovom nastavku bavit ćemo se hvatanjem, puzanjem i hodanjem.

Hvatanje i dohvaćanje

Igračke koje objesimo dojenčetu iznad krevetića razvijaju osnove pokreta rukama, manipulacije predmetima i objektima u okolini. Važno je da dijete ostvari dobru povezanost vizualne percepcije i korištenja ekstremiteta.

Kao uostalom i kod svih ostalih aktivnosti, treba pripaziti da hvatanje ne preraste u opsesiju koja može kasnije izazvati i epilepsiju. Ne ostavljajte igračkice cijelo vrijeme da se vrte, već samo kada se imate vremena baviti s djetetom.

Nije potrebno da beba svaki puta nepogrješivo procjeni udaljenost. U dobi od nekoliko mjeseci veza oko-ruka još nije dotjerana do razine kirurške preciznosti pa tako ima dana kada je dijete izuzetno spretno, dok neki drugi dan hvata slabije. Svakodnevnim postupnim učenjem, pokreti koji su ispočetka naporni i pomno iskalkulirani, postaju nakon nekog vremena automatizirani.

Kod puzanja radi cijelo tijelo sinergijski. Usklađeni pokreti ruku i nogu rade zajedno kako bi premještalo tijelo od točke "A" do točke "B".

Puzanje

Prva značajnija aktivnost male bebe je puzanje. Ukoliko dijete preskoči fazu puzanja i krene odmah hodati, postoje mnoge opasnosti za neadekvatan razvoj centralnog živčanog sustava i kralježnice. Kralježnici pogotovo moramo dati vremena da "sazrije", jer u kasnijim godinama života najviše problema imamo upravo s tim dijelom našeg tijela. U čemu je tajna?

Kod puzanja radi cijelo tijelo sinergijski. Usklađeni pokreti ruku i nogu rade zajedno kako bi premještali tijelo od točke "A" do točke "B". Kada su ti pokreti skladni, efekt je vrlo spretno kretanje. Primjer u prirodi su vrlo brzi gmazovi - krokodili i gušteri koji cijelo vrijeme pužu.

Potičite svoje dijete da puže po neravnoj podlozi od najranijih dana, npr. "brdima" od jastuka i pokrivača na maminom i tatinom krevetu. Neka zaobilazi prepreke, npr. stolice ili neka se provlači. Primjerice, jedan roditelj može kleknuti "četveronoške", a drugi bodriti bebu da se provlači. Djeca nemaju straha pred svojim roditeljima, ali ponekad imaju strah prema predmetima. Zato koristite što više vlastito tijelo u ovakvim igrama.

Ukoliko iskoristite razdoblje puzanja za ovakve mini zadatke, osigurali ste usklađenost ruku i nogu djeteta što će mu biti korisno ukoliko će se baviti bilo kakvim sportom ili umjetničkom vještinom.

Hodanje

Hodanje ili bolje rečeno kretanje na dvije noge je vrlo naporna aktivnost za mališane od 10. do 18. mjeseca života. Kretanje na dvije noge je, od svih živih bića, svojstveno jedino ljudima što je zapravo potvrda razvijenosti našeg živčanog sustava. Ipak, da bi dijete naučilo pravilno hodati, najbolje je da se osovi na noge onda kad za to bude samo spremno.

Zašto su hodalice loše za djecu?

Kod kretanja, lokomotorni sustav upošljava cijeli niz malih dijelova pa tako samo hodanje ne angažira isključivo listove i bedrene mišiće, već i razne potporne grupe, tzv. fiksatore.

Uzmimo za primjer grupe aduktora i abduktora ("primicača" i "odmicača" bedra). Predstavnici ovih skupina su snopovi mišića u preponskom dijelu za primicanje, odnosno gluteus (veliki mišić stražnjice) za odmicanje bedra. Ove obje sekundarne mišićne grupe služe kao fiksatori, odnosno osiguravaju uvjete za primarnu akciju - hodanje.

I primarni i sekundarni mišići koji sudjeluju u pokretu su dijelovi jednog istog lanca, a znamo da je svaki lanac jak koliko mu je jaka najslabija karika.

Zaključak se nameće sam od sebe - ukoliko vanjskim utjecajem "podupiremo" kretanje, razvoj potpornih mišićnih skupina će izostati. Stoga, neka se dijete snalazi samo...

Svaki početak je težak i svaki pad je vrijedna lekcija! A roditelj treba biti u blizini kako bi bebi pomogao da se brže pridigne i nastavi dalje u svom pohodu osvajanja prostora.