U Kotlima - kotli

Mislila sam da ako postoji i zrnce istine u višestoljetnoj usmenoj predaji i vjerovanju istarskog naroda u bajke i nadnaravne pojave, onda je moguće da ih se zatekne i rano ujutro, a ne samo kad padne prvi mrak, tamo negdje gdje je …..

• moguće mjesto događanja: raskrižje kod mosta u selu Kotli

• moguće vrijeme: sumrak ili rano jutro (?)

• mogući likovi: štrige i štriguni (vještice i vješci)

ali ne, samo je jeka žabljeg kreketanja odjekivala tirkiznim klancem pod Kotlima.

No, sjetih se da se za žabe isto sumnja da su vještičji živi rekviziti, nekada i njihovi sateliti baš kao i crne mačke. Rega-rega-regaaaa odzvanjalo je, no kad bih se sagnula da vidim kreketavca izbliza tj. da provjerim ima li išta na glavi (kraljevsku krunu, što ja znam možda je iz neke druge priče?) taj bi ton utihnuo.

Naime, na ovim se prostorima oduvijek vjerovalo u postojanje štriga, štriguna, krsnika, orka, malika…  o njima se pričalo, a priče se prenašale i zapisivale: “ Moja teta, od matere sestra je povidala da je jedan stari, ma, oni put ni bija stari, je bi mladi, šći i ženu je ima, one dve da su bile štrige, a on brižan da ni zna. Vajk nekamo da bi se zgubile, da hi ni bilo… jeno malo vrimena…“

Vjerovalo se i to da se u borbi protiv tuče uz molitvu bogu da je ne pošalje ili barem, da je skrene, protiv vještica ili štriga dodatno moralo štititi uz razne magijske postupke. Evo što je o potonjem na temelju terenskih istraživanja u istočnom dijelu Istre, koje je proveo sa suradnicima, zapisao prof. R. Bilić iz Etnografskog muzeja Istre u Pazinu: „ U nedjelju prije  Vazma na Uličnicu nosile su se na blagoslov u crkvu maslinove grančice. Blagoslovljene grančice držale su se u kući i palile pred nevrijeme jer se vjerovalo da će njihov dim otjerati vještice koje stvaraju crne oblake i u njima mijese tuču…..“

Netko je zapisao i pronio priču da se štrige roče na raskrižju kod mosta u Kotlima ……

Pod mostom sam, a nikoga još ni blizu.

Oprezno stavljam nogu pred nogu da ne skliznem u koji od čudesnih kotlića, padela, zdjela i tako se provukoh sve do izbočine s koje se pak otvara vidik na nešto što moje oko već dugo nije zapazilo.

Točno ispod mojih nogu maleni se slap obrušava sav u svjetlucavoj vodenoj prašini u riječni tok,

s lijeve strane rasprostrlo se gusto šumsko raslinje, a s desne, vodenica ili mlin, kao ilustracija iz neke dječje bajke.

Iako se voda ruši s nekih 10-tak metara, nije prebučno i još uvijek čujem, zahvaljujući jeki, kreket … Odlučim se vratiti ispod mosta, na ishodišnu točku pa ću lagano između jezeraca opet do mlina pomno zavirujući u grgutave kotl(ov)e, možda tamo osim vode ima još nečega ili – nekoga?!

Ispod mosta su uglavnom bijeli, tek s naznakom sivila, okamenjeni riječni nanosi između kojih su se smjestile udubine što nalikuju kotlovima,

a zahvaljujući nedavnim kišama pune su vode. Unutra sve grglja. Sve je te tvorevine izdubila voda rječice, a kako drugačije, ako ne imenom Ričina, Rečica ili – Rječica. Istra ne obiluje ni rijekama ni rječicama-potocima, tako da su ovih nekoliko poznatih prava dragocjenost. I ova rječica izvire negdje pod Učkom, znalci joj određuju izvor između Huma i Erkovčića, prolazi uz selo Benčići i kroz selo Kotle, a ispod Buzeta u Buzetskoj kotlini spaja se sa rječicom Dragom. Tu, na tom spoju dviju rječica započinje svoj tok istarska ljepotica Mirna. Struktura tla kojom teku riječne vode je spoj vapnenca, fliša i krede koje određuju korito i boju, naročito rječice uz koju stojim.

Ovih nekoliko kilometara toka u selu Kotli je doista živopisno jer je dio od mosta do ulaska u kanjon ispunjen spomenutim udubinama u kojima voda grguče kao u loncima na ognjištu, stoga je vrlo vjerojatno da etimološki ime sela znači – kotao.

Krenula sam lagano između nanosa i kotlića, lijevo pa desno, snimajući usput tvorevine koje je rječica stoljećima modelirala, kad najednom, okliznuh se i upadoh u jedan od kotlova. Iznenađena što je dublje nego li se činilo, brzo počeh povlačiti nogu ali se bez oslonca još više pokliznuh i dublje ugazim. Samo da se iskobeljam prije nego li me  Z. zaspe smijehom i prije no što mi ponudi pomoć izvlačenja i tegljenja, ha, ha… Noga mi malo zapne, nestrpljivo je cimnem i prisjetim se  - Orka!? Nije valjda da ima istine, nije valjda da će me zgrabiti za nogu…: „Zlatane….. tako ti svega, izvuci me iz rupe!!“ Jasno da je tu negdje, jasno da mi se smije, jasno da mi je jedna nogavica mokra do iznad koljena. U tenisici šljapka voda neke čudne boje i gustoće .. eh, kreda je, dakako da nije Orko. Gledamo sad zajedno modrozeleni kanjon i slapove pa se odlučimo uspeti postrance prema platou i dalje prema mlinu.

Čujemo sad i glasove turista dok su žabe posustale. Kako se vidi, mlin je obnovljen, a na vratima novi i sjajni lokot.

Žao mi je da nema demonstracije mljevenja i ponude brašna turistima-kupcima. Kako se ispred mlina već formirala omanja skupina posjetitelja, krenuli smo prema drugoj strani, i selu. Kotli su maleni i uglavnom nenaseljeni jer je ovo selo kao i mnoštvo drugih istarskih zadesila ista sudbina: pomanjkanje posla, iseljavanje, stanovnici poodmakle dobi koji bi odlazili tiho jedan za drugim i u selu u kojem je još prije 50 godina živjelo oko 100 stanovnika ostao je tek jedan (?!) stalni stanovnik. Prošetali smo uličicama i puteljcima uživajući u pogledu na tipične istarske kuće

sve dok nismo naišli na renoviranu ulicu i isto tako renovirani niz kuća ispred kojih uglavnom stoje obavijesti da su na prodaju. Netko se pokazao poduzetnim no hoće li se dokazati i vizionarom, vidjet ćemo. Osim jedne gostionice nema ničega, ali nije teško zamisliti živost u napuštenim kućama i okolnim putovima.

Nekad, nekad je selo imalo svoje obrtnike, mlinare pa i krojače, kažu, bavilo se poljoprivredom i izradom građevinskog materijala – cigli a danas je jedini zvuk kojega čujemo šum lišća i tamo dolje, viku turista.

Eh, da sam ja onaj tko je izgradio spomenuti niz kuća za prodaju, ja bih ponudila i obavijest buzetskoj TZ, neka je stave na reklamne letke i nude duž istarske obale.

A u obavijesti bi pisalo: „Svakoga petka između 19 i ⁴⁵ i 20 sati zainteresirani mogu doći na raskršće iznad mosta u Kotlima (selo između Cerovlja i Buzeta), oboružani samo živcima i vjerovanjem i čekati susret – štriga i štriguna“.

Kad mine graja i dovikivanje turista, kad u klancu sve utihne osim žaba, kad mrak i tišina nalegnu nad Kotle, posve je moguće da metle otpočnu svoj ples. I znajte, navedena drevna bića ne ukazuju se u općepoznatim oblicima iz dječjih bajki…. bude li na mostu šarenih pasa, budu li otpočeli čudno režati, budu li se potukli…. to su štrige.

Kotli, jednog petka u lipnju 2012.

Literatura:

"Molitvama, zvonjavom i mačkujama protiv tuče“ Milan Sijerković,“Franina i Jurina 2009.“ – istarski kalendar

„Krsnik i štrigun“ (iz istarske usmene predaje) autorce Olge Orlić, „Franina i Jurina 2005.“ - istarski kalendar

“Istarske narodne priče“ autorice Maje Bošković – Stulli

Manje poznati pojmovi:

štriga  (tal. stregone – vještac, čarobnjak, vrač..)  vještica

štrigun – vještac

Orko, mrak – čudovište u obliku životinje

macić, malik – dijete  vražić

Vazam – Uskrs

Uličnica - Cvjetnica