Bio jednom jedan Božić

Još su samo tri dana do Božića, a meni se čini da sam se u svoje "rabote" zapetljala k'o pile u kučine. Sve nešto, k'o da neću stići, a stotinu me stvari još čeka. A nije da nisam počela na vrijeme. Kuhinja mi je zatrpana papirima s receptima, starim bilježnicama, čak sam i maminu teku dovukla, a vjerovatno mi neće trebati. Ali neka je tu, zlu ne trebalo. O kalupma da ne pričam, svih vrsta i veličina. Na onaj za paprenjake sam posebno ponosna, pa iako mi više ne treba, jerBo sam ih već ispekla i lijepo upakirala, svejedno stoji na vidljivom mjestu. Moja mama bi rekla - drlog, za mene je to kreativni nered, inspiracija. I baš tako volim.

Muž me podsjeća da još trebamo u šoping...kao da ja to ne znam. Ove godine nema puno šopingiranja, dragim nam ljudima poklanjamo darove tipa "uradi sam", toJest iz kućne radinosti, znači ostala su nam samo djeca.

Vozimo se, sami, ah divote, do dragog nam trgovačkog centra, jer naravno, tamo ćemo naći sve na jednom mjestu. Ulazimo u određenu trgovinu s odjećom, bez puno vrludanja ciljano uzimam pulover i kožni remen - dar koji je poželio stariji sin. Muž je poželio rukavice, ali on je već problematičan - bira, prevrće, isprobava...tiha strava. Na kraju odustaje. Stajem u poduži red na blagajni i strpljivo čekam. Tko čeka taj i dočeka, otvaram novčanik, vadim novac, cura na blagajni me gleda i izusti u čudu : "Plaćate gotovinom?????" Rekoh, da, peglanje mi nikad nije išlo od ruke. Totalno sam je zbunila, al' briga me. Sad idemo dalje - trgovina sa igračkama. Ni tu se ne zadržavamo dugo, poštujemo dječje želje i darak je u rukama. Ne znam kako se netko sa takvom igračkom može igrati, ali ajde, dobro. Na blagajni opet ista scena, sad mi već postaje smiješno. Ja i moje novčanice!!

 Umorio nas ovaj šoping, ma kako ciljan i kratak bio. Sjedamo u kafić da popijemo zasluženu kavicu i onako punim plućima udahnemo dim cigarete. Neprocjenjivo. I dok uživam u svojoj kavi i cigareti, gledam rijeku ljudi, kako jure u oba pravca, ruku punih ogromnih vrećica, sudaraju se, i bez ispričavanja trče dalje. Zajapurenih lica, raskopčanih kaputa traže svoj kutak za odmor. Djeluju mi nekako izgubljeno. Pogledam u naše dvije, ne baš velike vrećice, pa opet u metež oko mene...kao da polako nestajem...

 Hladnoća mi štipa obraze i nevoljko virim ispod tople perine. Ipak, vrijeme je da ustanem, danas nas čeka toliko posla. Doduše, ne mene, ali majku i djeda sigurno. Hop, na noge lagane i trkom do tople kuhinje. Majka otvara vrata i donosi miris toplog kruha, ali i val hladnoće brrrr. Ustala je jutros jako rano da ispeče božićni kruh, a poslije će djed peći prase u velikoj peći. Sjedam za stol očekujući doručak, ali me majkin pogled vodi prema umivaoniku - na jutarnju higijenu. E sad može. U tanjuru me čekaju rezanci na mlijeku. Nije baš da sam oduševljena, ali danas je Badnjak, veliki post, pa iako će ono djedovo prase mirisati do pola sela, nema ništa ni od repića ni od hrskavog uha.

Navrat-nanos ispraznim tanjur ne baš omiljenog doručka i kroz ganjak jurnem do stare ljetne kuhinjice. Tamo je majka donijela topli mirisni kruh. Kako je samo lijep! Ali, ima ih još, samo manjih, ali ne manje lijepih. Svaki je posebno ukrašen lijepim ružicama i viticama. Znam ja da ću dobiti jedan, i moj mali brat isto, a jedan će dobiti bratić Bero kad dođe sutra ranom zorom u položaje. Dobit će Bero i veliku kobasicu oko vrata i nešto dinara. Uf, zašto nisam dječak?? Pa bi onda ja ušla u kuhinju i rekla "Faljen Isus domaćini, čestitam vam Božić, Isusovo porođenje". Pa bi onda meni djed ujutro naložio vatru u starom šporetu, a ja bi širajzlom "kresala" vatru. Varnice bi frcale na sve strane, a ja bi sva važna nabrajala : kol'ko varnica tol'ko prasića, kol'ko varnica tol'ko telića, pilića, pačića...kol'ko varnica tol'ko sreće i zdravlja. A domaćin, tj. djed, bi me darivao. Eh, što nisam dječak!

Sve je užurbano danas, pa se i ja motam naokolo, nestrpljivo iščekujući sumrak. Kako bi sad pojela neki fini kolačić!! Znam da ih ima puno fela, majka je pekla danima, a i mama će donijeti iz grada one fine, filovane. Djed u zimsku kuhinju unosi veliki bor, majka je od nekuda donijela kutiju sa ukrasima. Šta tu svašta ima!!! Saloni!!! Naravno, na njih ne mogu računati, jer idu na bor. Možda kasnije, kad nitko ne bude gledao. Stavljamo ukrase na bor - nekoliko staklenih kugli, ptičice, zvonca, u srebrni papir umotane orahe i salon bombone. Zelene, crvene, zlatne...slatke, da ti zubi trnu. Na kraju vilina kosa, sjajna, tanka, čarobna. Gotovo, barem ovaj dio. Sad na red dolazi unošenje slame, djed je posebno čuvao jednu balu za Božić. U drvenom šiniku spremna su zrna kukuruza kojima ćemo ga zasipati dok bude rasprostirao slamu. Djed ulazi sa čestitkom "Faljen Bog, čestitam vam Badnjak" . Najradije bi se odmah bacili na slamu, ali vrijeme je za molitvu i večeru. Majka je ispekla "pijanog" šarana i napravila papulu (to baš ne volim), pa rezance sa makom, pa sa orasima, pa poslije suhe šljive, med i jabuke...Nestrpljivo čekamo da djed završi sa večerom, da igre u slami počnu. On redovno glumi konjića, a mi jašimo po njemu, pa ga s vremena na vrijeme hranimo suhim šljivama i pojimo crvenim vinom. Konjić se naravno brzo umori, ali mi umor ne osjećamo. Ipak nas potjeraju na spavanje, jer Božić je pred vratima i Anđeli već polako raznose darove. A pod borom sljedećeg jutra beba koju sam zaželjela, pa konjić za brata, pa tople rukavice i šal koje je majka plela, pa naranče i svileni bomboni. I prolazi nam Božić u veselju i radosti s najbližima. Ima li itko bliskiji od mame, tate, brata... majke i djeda??...I ima li što ljepše od ovakvog Božića??

"Halo, kud si se zablesala??" trgne me milozvučni mužev glas. Ajme, koliko me dugo nije bilo??? Pogled na goruću cigaretu mi kaže da je moj izlet u prošlost trajao tek koji tren. Trenutak, a toliko sjećanja...

I gledam opet metež, zajapurena lica i ruke prepune velikih kesa. I sretna sam zbog mojih rasutih kalupa, i već upakiranih paprenjaka, i darova "uradi sam"  i ove dvije male vrećice pored mojih nogu.

 I ne razmišljam više hoću li sve stići. Sve dok u meni tinja iskra starih Božića ne bojim se za nove.