Iako baš i nisam nadareni "pisac" ipak me želja odvukla da se dohvatim "pera i papira" i sročim moja skromna slovca u ovaj mini članak koji posvečujem poznatoj i Velikoj Dami francuske šansone Edith Piaf popularno zvana "La Mome"..
Ovih dana navrsila se 50-ta godisnjica odlaska ove nezaboravne francuske pjevacice.. mala krhka Dama u haljini crnoj, ekspresivna lica osvajala je svijet svojim specificnim i prepoznatljivim glasom.. poeticnim sansonama izrazavala je svoje osjecaje.. ljubav.. tugu i bol.. cesto zaljubljena, ponekad voljena.... ali publici uvijek naklonjena i od nje obozavana..
Ikona evropskih i americkih muzickih estrada, ostavila je iza sebe posebno lijepu zbirku pjesama.. izdvojit cu nekoliko najpoznatijih.. "L'hymne à l'amour" pjesma koju je napisala i posvetila voljenom i tragicno preminulom boksacu Marcel Cerdan-u.. te "Non, je ne regrette rien" kojom ispoljava svoj zivotni put, rijeci od kojih zatreperi dusa.. i danas vrlo popularna na repertoaru kod mnogih artista.. a kako ne spomenuti najljepsu ljubavnu baladu "La vie en rose" ... njen zastitni znak.. pjesma koja se uvukla u zaljubljena srca..
Pokosena tragicnim događajima u privatnom zivotu i bolescu, sklopila je svoja krila u 47-moj godini zivota.. dan kasnije pridruzio joj se njen odan i vjeran prijatelj akademicar, Jean Cocteau, istaknuti artist, pisac, pjesnik.. i da ne nabrajam.. poznata licnost u analima XX-tog vijeka..
I nakon 50 godina 'mit' Edith Piaf duboko je urezan u srcima ljubitelja nostalgicnih nota kojima se pridruzuju i mlađe generacije..
"La Mome" ("mali vrapcic") pociva na pariskom groblju Père Lachaise, brojni posjetitelji i turisti svakodnevno obilaze njen 'Tihi Dom' koji se ovih dana 'izgubio' u zagrljaju cvijeca..
"Mon Dieu".. Bože, Bože, prerano si ju uzeo k sebi....
:(Još nema komentara