Janjetina sa sumakom iliti kako je pas proveo Novu

Pred jedno dva tri mjeseca u naš je stan doselio jedan pas. Sad smo zaista kao poodrasla verzija 5 prijatelja. Nazovimo zato, za potrebe ovog teksta, psa Timmy.

Timmy, koji se zapravo uopće tako i ne zove, je tri godine star pas vrste plašljivac. Plašljivac je posebna vrsta psa. To su psi crne kratke dlake, srdnjeg rasta, dugih nogu, ušiju koje rastu prema gore, ali su uvijek spuštene uz glavu ili panično osluškuju zvukove. Rep ove pasmine je dug i povijen između stražnjih nogu. Ovakvi psi ne laju nego cvile, a najmrže im je ići van.

Ne znam dal' znate, al živimo u Zagrebu. U Zagrebu je, negdje 23. 12. izbila ludnica. Svatko tko posjeduje psa u pasmini plašljivac (ili neku sličnu vrstu - ovisno o veličini i boji psa tu su i kukavice, stahopeteci, cvilidrete te mnogi drugi) zna o čemu govorim. Sa svakom petardom pas se gurao sve dublje ispod kreveta, a piškio sve bliže ulazu u zgradu. 

Tako smo dečko i ja odlučili - Nova godina se slavi na vikendici. O vikendici trebate znati sljedeće: na vrhu brda, nema susjeda, nema vode, nema struje, grije se na kamin i peć, kuha se na štednjaku, a voda se vadi iz bunara. Idila. (Ovdje se pitate treba li "idila" pročitati ironično ili ne. Netreba.) 

I tako, pričekasmo mi da prođe Štefanje, da obiđemo sve koji ostaju u Zagrebu, i odosmo na vikendicu. Pas, dečko i ja. I minimum telefonskog signala. Bez mogućnosti punjenja mobitela.

GDJE JE OVDJE HRANA U PRIČI?! S pravom si postavljate ovo pitanje, ali evo nas i do toga.

Nedavno se u Zagrebu otvorio jedan lijepi mali dućan sa začinima koji se zove Harissa. Tako sam se konačno dočepala sumaka. Naravno, cijeli je izlet protekao u znaku sumaka. Jeli smo pileća prsa sa sumakom, cijelo pečeno pile sa sumakom, jeli smo jogurt sa sumakom kao umak za tortilje i kao umak za ona pileća prsa s početka. Sinulo mi je da bi bilo super naprviti kokice i posuti ih sumakom, ali to još nisam probala (ako je netko probao neka mi javi, ja ću stavit komentar kad probam). Da, za one koji nisu probali taj ukusni začin opisala bih ga kao blago kiselkasti i vrlo suptilan. Sigurna sam da bi s lijepo slagao u marinadi s limunom - to bi mu pojačalo okus.

Jedna velika prednost nedostatka struje je štednjak na drva (svi vi koji imate i struju i štednjak na drva - zavidim vam). Zaista, nigdje mi nije toliki užitak kuhati kao na štednjaku. Ima dosta mjesta za sve. Pečnica je velika. Kad radim kreme mogu pronaći točnu temperaturu na ploči, grije se cijelo dno lonca ravnomjerno, čak i ako pomakneš slučajno lonac... Jedino što treba paziti je da vatra uvijek gori. 

Na Novu godinu smo pekli dečko i ja tako janjetinu, par krumpira, jedan cijeli češnjak, papriku. Na štednjaku se kuhala juha. Janjetinu smo fino premazali solju, uljem i sumakom. Moram vam reći i da su bila dva komada janjetine. To je kasnije bitno za priču.

Prvi smo pojeli pred kaminom na malom stoliću, znate onom koji je taman toliko visok da je sve na njemu u visini glave psa tipa plašljivac. Pojeli mi lijepo taj prvi komad i malo smo ostavili psu, dio koji nije bio direktno začinjen, odnjeli smo ga u njgovu zdjelicu, jer sve radimo onako kako treba. Da, pas je to pojeo sav sretan. Bio je taman pečen, da je bio 15 minuta kraće bio bi još sirov, ovako je bio izvrstan. Drugi komad je stavljen na stol, dečko je raspirivao vatru u štednjaku, kad je vatra u kaminu odlučila da treba malo pažnje posvetiti i njoj. Naime, tamo se nešto srušilo i nešto je žara iskočilo van. Ustala sam se, uzla žerač, okrenula leđa psu, čula vilicu kako pada, okrenula se, viknula "ne, Timmy, ne!", Timmy je pustio meso i pobjegao. Dečko je poslao Timmyja u kaznu na mjesto, ja sam očistila meso i stavila ga nazad u pečnicu da se još malo zapeče (dobro da ga nismo izvadili kasnije)...

Svi vi koji imate plašljivce i one druge, hrabrije pse vjerojatno imate sličnu priču, oni koji imaju mačke vjerojatno ih imaju još i više.

Uglavnom, sumak je fini. A mi nismo izgorili jer je dečko odbjegli žar vratio u kamin na vrijeme.

Sretnu novu godinu želi vam nas 5 😉