ili jednostavno Ful je bliskoistočno vegansko jelo pripremano većinom za doručak od kuhanog Fava graha uz dodatak limunovog soka i bijelog luka i servirano uz maslinovo ulje,sjeckani paradajz i svježi peršun. Ful je arapska riječi i znači grah,dok Medames je koptska riječ koja znači "pokopan". Izvorno se ovo jelo kuhalo u loncu zakopanom u vrućem ugljenu. Ful medame nesumnjivo je jelo egipatskog podrijetla, popularno u mnogim varijacijama na Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi, Sudanu i Afričkom rogu. Ovo se jelo sastoji uglavnom od kuhanog graha, posebno fava graha, a uglavnom se jede za doručak ili ručak s pita kruhom. Ovo jeftino jelo, koje Egipćani smatraju "Božjim darom", tradicionalno se priprema sa suhim grahom. Kuha se u vodi dok ne omekša. Kuhanje ponekad može potrajati i cijelu noć, grah se stavlja na vatru prije spavanja, tako da se može jesti nakon buđenja za doručak. Ful medame obično se poslužuju s pita kruhom, a moguće je i ovčji sir, torši, tvrdo kuhana jaja, luk ili paradajz narezan na kockice, hummus, labneh ili tabbouleh za doručak u arapskim zemljama. Grah se može poslužiti kao mezze ili kao glavno jelo. U Gornjem Egiptu, posebno oko Aswana, ful medame poslužuju se u sendvičima, u somunu zvanom eisch ful, baš kao što se poslužuju falafel. Ful datira još iz drevnog Egipta.Neosporan dokaz potrošnje fula je spremište od 2.600 suhog graha pronađenog u kasnoneolitičkom nalazištu na periferiji Nazareta. Nazaret je grad na sjeveru Palestine.Način kuhanja fula također se spominje u Talmudu Yerushalmi, što ukazuje da se ta metoda koristi u Africi i na Bliskom Istoku od 4. stoljeća. Talmud Yerushalmi, Talmud iz Jeruzalema (תַּלְמוּד יְרוּשַׁלְמִי), zbirka je rabinskih bilješki od 2. stoljeća do kraja 5. stoljeća, koje se tiču židovske usmene predaje poznate kao Mišna. Ful medame počele su stjecati popularnost u Egiptu u srednjem vijeku, kada su ih konzumirale žene, uglavnom u javnim kupalištima. Mnogo recepata fula izvezeno je iz Egipta u druge dijelove arapskog svijeta, ali i u Afriku i Aziju, ali posebno u Libanon, Siriju, Jordan, Izrael, arapske palestinske teritorije, Saudijsku Arabiju, Jemen, Somaliju, Etiopiju, Eritreju, Sudan, Maroko, Alžir, Tunis i Libija. U Libanonu je recept sličan egipatskom, osim što mu se dodaje slanutak i tahini. U Siriji je ful također najzanimljivije jelo za doručak, popularno posebno u Aleppu. Grah se ostavi krčkati u velikim bakrenim posudama preko noći, da bi se poslužio sljedećeg jutra. Grah pliva u tahiniju i maslinovom ulju, a na vrhu je posut Aleppo paprikom. U Jordanu se ful priprema poput humusa kao umak, obično od tahinija,bijelog luka,paradajza, limunovog soka, mljevenog kima, maslinovog ulja i soli. U Izraelu, na palestinskim arapskim teritorijima, Libiji kao i Saudijskoj Arabiji, ful medame pripremaju se po istom receptu kao u Egiptu. U Jemenu se ful dinsta s umakom od paradajza, nasjeckanom paprikom i lukom te aromatizira kimom i korijanderom. U Sudanu, ful se poslužuje za doručak. Grah se prvo kuha s lukom i maslinovim uljem, a zatim začinjava nakon kuhanja paprikom, kimom i limunovim sokom. Zatim se poslužuju preliveni sirovim paradajzom, tvrdo kuhanim jajetom i peršinom. U Maroku su ful poznati kao bissara, a sastoje se od graha fave i zelenog graška zvanog jalbana, kuhana s bijelim lukom i poslužena s kimom i začinima. Posebno su popularni na sjeveru zemlje, a posebno se jedu tijekom hladnih zimskih mjeseci. U Alžiru se grah fava kuha na pari dok ne omekša. Dodaju se sol, a ponekad i biner i kim. Ful se jede bez umaka, za razliku od Egipta, osim u Konstantinu gdje ih zovu ros bratel, specijalitet židovske kuhinje, ovo je jelo aromatizirano korijanderom i začinjeno je. U Tunisu se grah fava kuha u limunskoj vodi. Na kraju kuhanja dodaju se sol i kim. U Tunisu se ful konzumira bez umaka.
ili jednostavno Ful je bliskoistočno vegansko jelo pripremano većinom za doručak od kuhanog Fava graha uz dodatak limunovog soka i bijelog luka i servirano uz maslinovo ulje,sjeckani paradajz i svježi peršun. Ful je arapska riječi i znači grah,dok Medames je koptska riječ koja znači "pokopan". Izvorno se ovo jelo kuhalo u loncu zakopanom u vrućem ugljenu. Ful medame nesumnjivo je jelo egipatskog podrijetla, popularno u mnogim varijacijama na Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi, Sudanu i Afričkom rogu. Ovo se jelo sastoji uglavnom od kuhanog graha, posebno fava graha, a uglavnom se jede za doručak ili ručak s pita kruhom. Ovo jeftino jelo, koje Egipćani smatraju "Božjim darom", tradicionalno se priprema sa suhim grahom. Kuha se u vodi dok ne omekša. Kuhanje ponekad može potrajati i cijelu noć, grah se stavlja na vatru prije spavanja, tako da se može jesti nakon buđenja za doručak. Ful medame obično se poslužuju s pita kruhom, a moguće je i ovčji sir, torši, tvrdo kuhana jaja, luk ili paradajz narezan na kockice, hummus, labneh ili tabbouleh za doručak u arapskim zemljama. Grah se može poslužiti kao mezze ili kao glavno jelo. U Gornjem Egiptu, posebno oko Aswana, ful medame poslužuju se u sendvičima, u somunu zvanom eisch ful, baš kao što se poslužuju falafel. Ful datira još iz drevnog Egipta.Neosporan dokaz potrošnje fula je spremište od 2.600 suhog graha pronađenog u kasnoneolitičkom nalazištu na periferiji Nazareta. Nazaret je grad na sjeveru Palestine.Način kuhanja fula također se spominje u Talmudu Yerushalmi, što ukazuje da se ta metoda koristi u Africi i na Bliskom Istoku od 4. stoljeća. Talmud Yerushalmi, Talmud iz Jeruzalema (תַּלְמוּד יְרוּשַׁלְמִי), zbirka je rabinskih bilješki od 2. stoljeća do kraja 5. stoljeća, koje se tiču židovske usmene predaje poznate kao Mišna. Ful medame počele su stjecati popularnost u Egiptu u srednjem vijeku, kada su ih konzumirale žene, uglavnom u javnim kupalištima. Mnogo recepata fula izvezeno je iz Egipta u druge dijelove arapskog svijeta, ali i u Afriku i Aziju, ali posebno u Libanon, Siriju, Jordan, Izrael, arapske palestinske teritorije, Saudijsku Arabiju, Jemen, Somaliju, Etiopiju, Eritreju, Sudan, Maroko, Alžir, Tunis i Libija. U Libanonu je recept sličan egipatskom, osim što mu se dodaje slanutak i tahini. U Siriji je ful također najzanimljivije jelo za doručak, popularno posebno u Aleppu. Grah se ostavi krčkati u velikim bakrenim posudama preko noći, da bi se poslužio sljedećeg jutra. Grah pliva u tahiniju i maslinovom ulju, a na vrhu je posut Aleppo paprikom. U Jordanu se ful priprema poput humusa kao umak, obično od tahinija,bijelog luka,paradajza, limunovog soka, mljevenog kima, maslinovog ulja i soli. U Izraelu, na palestinskim arapskim teritorijima, Libiji kao i Saudijskoj Arabiji, ful medame pripremaju se po istom receptu kao u Egiptu. U Jemenu se ful dinsta s umakom od paradajza, nasjeckanom paprikom i lukom te aromatizira kimom i korijanderom. U Sudanu, ful se poslužuje za doručak. Grah se prvo kuha s lukom i maslinovim uljem, a zatim začinjava nakon kuhanja paprikom, kimom i limunovim sokom. Zatim se poslužuju preliveni sirovim paradajzom, tvrdo kuhanim jajetom i peršinom. U Maroku su ful poznati kao bissara, a sastoje se od graha fave i zelenog graška zvanog jalbana, kuhana s bijelim lukom i poslužena s kimom i začinima. Posebno su popularni na sjeveru zemlje, a posebno se jedu tijekom hladnih zimskih mjeseci. U Alžiru se grah fava kuha na pari dok ne omekša. Dodaju se sol, a ponekad i biner i kim. Ful se jede bez umaka, za razliku od Egipta, osim u Konstantinu gdje ih zovu ros bratel, specijalitet židovske kuhinje, ovo je jelo aromatizirano korijanderom i začinjeno je. U Tunisu se grah fava kuha u limunskoj vodi. Na kraju kuhanja dodaju se sol i kim. U Tunisu se ful konzumira bez umaka.
Sastojci
Priprema
Kuhani grah usitnite s vodom (količinu vode odredite sami ja sam koristila otprilike oko pola konzerve) ali ne skroz neka bude malo i komadića,dodajte mu mješavinu soka limuna bijelog luka soli kajenskog papra mljevenog kumina i maslinovog ulja (oko 60 ml)
Izmijesajte dobro i dodajte sasvim malo vode da ne bude suho.
Prije posluzivanja dodajte sjeckani paradajz i persun i prelijte s malo maslinovog ulja.
Kako je tebi ispao recept?
:(Još nema komentara