Bef-stroganov je poplurano jelo od mesa koje je poslije Drugog svjetskog rata ušlo u svjetske restorane kao "rusko nacionalno jelo", iako ono to nije. Bef-stroganov niti je nacionalno, niti je narodno, nego tipično jelo koje je rezultat umijeća šefova kuhinje.
Prvi put jelo se pojavilo krajem 19.st.,a početkom 20.st.ulazi u kuharice. Široku popularnost stječe u sovjetsko vrijeme kroz restorane javne prehrane. Samo jelo ime je dobilo po grofu Aleksandru Stroganovu (1795-1891), posljednjem iz loze Stroganovih, poznatom u svijetu znanosti po ogromnoj biblioteci skupljanoj više od 200 godina o povijesti Stroganovih, koju je poklonio Tomskom univerzitetu, a također i po tome što je po njegovom projetku osnovan Univerzitet u Odesi. Kao general i gubernator i izuzetno bogati čovjek, živio je i radio u Odesi, i po običaju tamošnjih velikaša, držao je takozvani "otvoreni stol": to je značilo da je bilo koji obrazovani ili barem prilično odjeveni čovjek mogao svratiti na objed pravo s ulice. E upravo za te prilike njegovi kuhari su i izmislili ovo rusko-francusko jelo: sitni komadići mesa, isprženi, ali u umaku. No umak se nije servirao odvojeno, kao što je bio francuski običaj, nego poput ruske "podlivke", tj.umaka u kojem se pripremalo samo jelo. Jelo je zadovoljavalo visoke standarde, moglo se lako dijeliti na porcije, i bilo je vrlo ukusno. Odeski kuhari su ga i uveli u kuharice i dali mu ime. No, s obzirom da je popularnost stekao iz "druge ruke", puno poslije toga kako su ga sami autori bili zamislili, tj.tek u sovjetsko vrijeme, recept su često znali sasvim iznakaziti što je jelu davalo neprepoznatljivo loš okus.
Ja sam ovdje odlučila dati originalni recept s dodatkom gljiva koje su sad već varijacija na temu.
Bef-stroganov je poplurano jelo od mesa koje je poslije Drugog svjetskog rata ušlo u svjetske restorane kao "rusko nacionalno jelo", iako ono to nije. Bef-stroganov niti je nacionalno, niti je narodno, nego tipično jelo koje je rezultat umijeća šefova kuhinje.
Prvi put jelo se pojavilo krajem 19.st.,a početkom 20.st.ulazi u kuharice. Široku popularnost stječe u sovjetsko vrijeme kroz restorane javne prehrane. Samo jelo ime je dobilo po grofu Aleksandru Stroganovu (1795-1891), posljednjem iz loze Stroganovih, poznatom u svijetu znanosti po ogromnoj biblioteci skupljanoj više od 200 godina o povijesti Stroganovih, koju je poklonio Tomskom univerzitetu, a također i po tome što je po njegovom projetku osnovan Univerzitet u Odesi. Kao general i gubernator i izuzetno bogati čovjek, živio je i radio u Odesi, i po običaju tamošnjih velikaša, držao je takozvani "otvoreni stol": to je značilo da je bilo koji obrazovani ili barem prilično odjeveni čovjek mogao svratiti na objed pravo s ulice. E upravo za te prilike njegovi kuhari su i izmislili ovo rusko-francusko jelo: sitni komadići mesa, isprženi, ali u umaku. No umak se nije servirao odvojeno, kao što je bio francuski običaj, nego poput ruske "podlivke", tj.umaka u kojem se pripremalo samo jelo. Jelo je zadovoljavalo visoke standarde, moglo se lako dijeliti na porcije, i bilo je vrlo ukusno. Odeski kuhari su ga i uveli u kuharice i dali mu ime. No, s obzirom da je popularnost stekao iz "druge ruke", puno poslije toga kako su ga sami autori bili zamislili, tj.tek u sovjetsko vrijeme, recept su često znali sasvim iznakaziti što je jelu davalo neprepoznatljivo loš okus.
Ja sam ovdje odlučila dati originalni recept s dodatkom gljiva koje su sad već varijacija na temu.
Sastojci
Priprema
Govedinu lagano istući, a zatim podijeliti u pravokutne komade 5-6 cm dužine i 1 cm debljine. Od tih pravokutnika sada narezati trakice debljine 0,5- 1 cm.
Trakice uvaljati u brašno, a onda pržiti u tavi u kojoj je dno prethodno pokriveno kolutićima luka, tako da se nipošto ne dozvoli direktni kontakt mesa i tave. Vatra mora biti jaka. Meso se prži nekoliko minuta sve dok se ne pojavi sjaj: ono mora izgledati kao lakirano. Sada obavezno skinuti s vatre , inače će se meso stvrdnuti.
Zatim se meso prebaci u drugu tavu, zalije se umakom (vrhnje, brašno, paradajz-sos) i dinsta se 15-30 minuta (u ovisnosti o kvalitete mesa) na umjerenoj vatri.
S obzirom da ja volim kombinaciju sa šampinjonima, senfom i s kiselima krastavcima, ja sam ih dodala k umaku. Klasični recept ovo ne traži.
Posluživanje
Jelo se obično servira s krumpirom, heljdom, rižom, i obavezno se mora jesti vruće, inače se gubi na ukusu i konzistenciji.
Draga Sneca, ne kažu bez razloga da krv nije voda🙂
Baš sam ganuta oduševljenjem i vas i vašeg sina🙂 Hvala na povjerenju:)🙂
Kako je tebi ispao recept?
5