Što je uistinu bitno?

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 9-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

SIN: Tata, smijem li te nešto pitati?

OTAC: Da, naravno, reci, što je?

SIN: Tata, koliko zarađuješ na sat?

OTAC: To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš? - odgovorio je otac gnjevno.

SIN: Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?

OTAC: Ako već moraš znati, zarađujem 50 kuna na sat.

SIN: Oh - dječak odgovori spuštene glave. - Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 kuna?

Otac je bio bijesan.

OTAC: Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 kuna taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja... "Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?" Nakon nekih sat sat vremena, malo se smirio pa razmislo: "Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 kuna... stvarno ne pita često novac..."

Čovjek je otišao u dječakovu sobu i otvorio vrata.

OTAC: Jesi li zaspao, sine?

SIN: Ne, tata, budan sam.

OTAC: Razmišljao sam... možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 kuna koje si tražio.

Dječak se uspravio, smiješeći se.

SIN: Oh, hvala ti, tata! - poviknuo je.

Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, čovjek se opet počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

OTAC: Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš? - planuo je otac.

SIN: Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam. Tata, sada imam 50 kuna. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom!

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

Ovo je samo kratki podsjetnik za sve vas koji mnogo radite. Ne smijemo dozvoliti da vrijeme prolazi mimo nas bez da provedemo neko vrijeme sa onima koji nam puno znače, koji su bliski našem srcu. Da odemo sutra, tvrtke za koje radimo bi nas lako zamijenile. Ali vrijeme koje smo trebali provesti s našim najmilijima otišlo je zauvijek...

U svojim zadnjim danima nećete žaliti za sklopljenim poslovima, za potpisanim ugovorima, za nekupljenim stvarima, ni za pobjedama u svađama!! Žalit ćete za vremenom koje ste mogli ljepše provesti s partnerom, s prijateljem, s roditeljima, s djetetom...